Redovna rofesorica na Biotehničkom fakultetu Univerziteta Crne Gore prof. dr Snježana Hrnčić kazala je organizacija KOD namjerno iznosi niz zlonamjernih konstrukcija na račun zakonitosti njenoga zvanja magistra nauka. Reagovanje prenosimo integralno:
„Autori priloga su svjesno i zlonamjerno obmanuli javnost, kreirajući lažnu aferu u cilju senzacionalizma o tome kako sam „magistrirala 1995. godine, iako je nastava na postdiplomskim studijama na Poljoprivrednom fakultetu u Banjoj Luci počela tek akademske 1999/2000. godine, kako piše na zvaničnoj stranici Univerziteta u Banjoj Luci“, te problematizujući to što je diploma fizički izdata 2000. godine.
Moje postdiplomske studije i rad na magistarskoj tezi započeti su i okončani na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu, gdje sam bila zaposlena kao asistent na predmetu kod profesora koji mi je bio mentor na diplomskom i magistarskom radu. Nakon što je zgrada Poljoprivrednog fakulteta u Sarajevu u potpunosti izgorjela 15. maja 1992. godine, uništeni su i rezultati mog istraživanja za magistarski rad.
Legalno doškolovavanje, po važećim zakonskim propisima Republike Srpske (Službeni glasnik Srpskog naroda u Bosni i Hercegovini br. 12 od 1992. godine i Službeni glasnik Srpske Republike br. 14 iz 1992. godine), omogućeno mi je uz izradu novog eksperimenta kod istog mentora koji me je vodio u Sarajevu.
Autori priloga pokazuju ili nepoznavanje činjenica ili svjesnu manipulaciju podacima. Informacija sa zvaničnog sajta Univerziteta u Banjoj Luci da je nastava na postdiplomskim studijama počela akademske 1999/2000. godine odnosi se na redovni upis i izvođenje predavanja i vježbi na postiplomskim studijama.
Poljoprivredni fakultet u Banjoj Luci koji je osnovan 1992. godine sprovodio je postupak doškolovavanja studenata osnovnih i magistarskih studija sa Poljoprivrednog fakulteta u Sarajevu od 1993. godine. Jedan od tih studenata bila sam i ja koja sam nastavila akademsku karijeru u Crnoj Gori, a dvoje kolega nastavili su veoma uspješne akademske karijere na Univerzitetima u dvije različite države.
Za postupak doškolovavanja potrebno je postojanje Naučno-nastavnog vijeća, mentora i Komisije (Obavještenje o daljem postupku završetka postiplomskog studija br. 1365-2/94 od 24.06.1994. Poljoprivredni fakultet u Banjoj Luci). Fakultet u Banjoj Luci imao je puni pravni i akademski legitimitet da organizuje ovu odbranu s obzirom na godinu osnivanja (1992. godina), što takođe, piše na zvaničnoj stranici fakulteta i Univerziteta.
Poljoprivredni fakultet u Beogradu, koji jedan od sagovornika spominje u videu, na osnovu sporazuma o saradnji sa Poljoprivrednim fakultetom u Banjoj Luci br. 1602/1 od 08.11.1993. ustupio je samo prostor i istakao obavještenje o javnoj odbrani mog magistarskog rada. Magistarski rad sam odbranila 20.10.1995. godine pred Komisijom u kojoj je osim istog mentora bio predsjednik Komisije, profesor sa Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu, koji bi imao istu ulogu i da sam rad mogla braniti na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu.
Ovo dokazuje Uvjerenje o magistriranju br. 835/95 od 30.10.1995. godine. Potvrda legalnosti moje magistarske diplome su i odluke Poljoprivrednog fakulteta u Banjoj Luci: o izboru u zvanje višeg asistenta br. 679-42-54/98 od 02.10.1998 i saglasnost Univerziteta u Banjoj Luci na ovu odluku br. 05-510/92 od 05.11.1998. (izbor je bio moguć samo sa diplomom magistra nauka), o izboru u zvanje docenta (prvi izbor sa zvanjem doktora nauka) odluka br. 366-62-44 b/2003 od 06.06.2023. i saglasnost Univerziteta u Banjoj Luci na ovu odluku br. 05-218/03 od 11.07. 2023.
Dokaz o svjesnoj manipulaciji autora videa:
Jedan od sagovornika tvrdi da nakon više pokušaja pristajem na razgovor. Tih „više pokušaja“ zapravo je e-mail prepiska koju Vam šaljem na uvid, a koja traje od 30. 04. do 06. 05. 2026. godine kada saradnici Organizacije KOD, Miodrag Vujović i Bojana Živković, dolaze u moju kancelariju. Tačno je da sam tražila da potvrde svoj identitet jer sam smatrala da zaista treba da znam sa kim razgovaram o ovako teškim sumnjama.
U videu je rečeno da nisam dozvolila fotografisanje diplome. To je tačno i u skladu je sa zaštitom ličnih podataka, ali im je omogućen detaljan uvid u originale. Iako su prvobitno odbili da naprave zapisnik, saradnica je nakon završenog uvida u origanle, ipak rukom napisala zapisnik koji smo svi potpisali. U Zapisniku, koji Vam šaljem u prilogu, navedeno je 14 originalnih dokumenta u koje su imali uvid.
Ponudila sam im i radne sveske, kao i tekst pisan rukom sa korekcijama mentora na uvid, što su odbili. Odbili su da gledaju i ostale dokumente o mojoj akademskoj karijeri. Na pitanje na koji način je neko iznio tvrdnju kojom osporava moju „master“ diplomu, te da li osporava rezultat moga rada, ocjene, diplomu, članove Komisije ili fakultet – nisam dobila odgovor.
Više puta sam im rekla da je moja akademska karijera čista kao suza i lako dokaziva činjenica, a ne materijal za senzacionalizam. Ja niti šta krijem, niti imam razloga za to. Uredništvu i javnosti saopštavam da sam u posjedu svih originalnih dokumenta prethodno navedenih, kao i drugih zvaničnih dokumenta (Prijava magistarskog rada, Odluka o obrazovanju Komisije za ocjenu magistarskog rada, Izvještaj Komisije o ocjeni magistarske teze, Odluka o prihvatanju izvještaja, Odluka o imenovanju Komisije za odbranu magistarskog rada, Zapisnik sa javne odbrane, ocjene i druga relevantna dokumenta).
Zbog povrede časti, ugleda i profesionalnog integriteta svog 37-godišnjeg istraživačkog rada zatražiću zaštitu pred nadležnim sudom.
Kad je planiran novi upis doškolovavanja za master i doktorske studije i postoji li mogućnost da se to odradi u paketu? Može li na drugim fakultetima, osim poljoprivrede? Može li van Bosne i Hercegovine zbog nostrifikacija kasnije? Da bude u zemljama EU? Pitam za maloga. Razmišljam da odmah preskočimo ove međukorake, pa da ide direktno na opciju „mr. sa doškolovavanjem na dr.“. Nekako mi djeluje racionalnije nego da čovjek godinama ide stepenik po stepenik i nepotrebno troši vrijeme. Malo se školuješ, malo pa se doškoluješ. Puna podrška profesoru Hrnčić i ideji da obrazovanje bude dostupno, fleksibilno i prilagođeno savremenom čovjeku koji bi sve završio odjednom. Kakav smo to narod. U ovom društvu sve što ide van standarda je na meti kritika. Pa zar nije poželjno da se tokom školovanja i doškolovavanja promijene institucije. To je svuda preporuka. Samo oko mastera četri države (Federacija, Srpska, Srbija, Crna Gora). Na kraju je pokazala briljantnom biografijom da je ovo provjeren i uspješan model, a pri tom čist kao suza. Pravda za profesoricu Hrnčić.
Doškolovavanje je savremeni akademski process, nastao s kraja dvadesetog vijeka u kojem se student, nakon što se školovao na jednoj ustanovi, upisuje na drugu kako bi se dodatno školovao, a zatim po potrebi i na treću kako bi se doškolovao za prethodno i buduće školovanje. Preteča je mobilnosti i bolonjskog procesa. U naprednijim oblicima doškolovavanja moguće je istovremeno sticati iskustva, diplome, uvjerenja, nostrifikacije i uspomene iz više obrazovnih sistema, pri čemu je krajnji cilj da čovjek jednog dana više nema utisak da je završio na jednoj instituciji, a da sve uredno piše u biografiji. Ovo je sticanje iskustava iz više obrazovnih sistema. Razvoj je visokog nivoa akademske mobilnosti sa mogućnošću upoznavanja većeg broja studentskih službi. Lakše prilagođavanje različitim pravilnicima i obrascima. Širenje je mreže poznanstava među studentima i profesorima, ujedno referentima i sekretaricama drugih institucija. Sa druge strane, treba biti spreman da postoji teškoća u objašnjavanju obrazovnog puta na jednom slajdu, te postoji povremeni gubitak osjećaja gdje je koja diploma stečena. Uključivanje dodatnih država radi međunarodne dimenzije CV-a je pozitivno, pri čemu je evidentan razvoj interdisciplinarnog i interinstitucionalnog identiteta. Na univerzitetima u regionu razmatra se mogućnost osnivanja Centra za napredna doškolovavanja, kreiranjma zajedničkih master-doktorskih-integrisanih-doškolovavajućih programa, te razvoj novog naučnog polja: Teorija i metodologija doškolovavanja.
Demanti bez demantija. Tekst koji je naslovljen kao „demanti“ ne djeluje kao klasičan demanti jer se najveći dio sadržaja ne bavi osporavanjem ključnih navoda iz priloga Organizacije KOD, već obrazlaganjem lične akademske biografije i profesionalnih postignuća. U prilogu KOD-a otvorena su najmanje dva pitanja: pitanje trećeg mandata prodekana i pitanje pravnog statusa magistarskih studija i postupka koji se opisuje kao „doškolovavanje“. U reagovanju profesorice Hrnčić detaljno se govori o njenoj akademskoj karijeri, ratnim okolnostima, mentorima, komisijama i kasnijim izborima u zvanja, ali ostaje utisak da se suštinski ne odgovara na sve dileme koje su javno postavljene. Kada je riječ o trećem mandatu prodekana, javnost očekuje jasan odgovor da li je takav izbor bio u skladu sa propisima Univerziteta Crne Gore i relevantnim pravilnicima. Ukoliko jeste, dovoljno je pozvati se na konkretan pravni osnov. Ukoliko nije, onda se radi o pitanju koje prevazilazi jednu osobu i tiče se sistema odlučivanja. Slično važi i za pitanje magistarske diplome. U reagovanju se navodi da je postupak sproveden u skladu sa tadašnjim propisima i da postoje brojni dokumenti koji to potvrđuju. Međutim, upravo je to tema oko koje postoji javna polemika: da li je tadašnja institucija imala odgovarajući pravni i akademski kapacitet za sprovođenje takvog postupka i izdavanje odgovarajućih akademskih isprava. To je pitanje koje se ne rješava tvrdnjom da je nečija karijera „čista kao suza“, već jasnim tumačenjem tada važećih propisa i statusa ustanove. Posebnu pažnju privlači termin „doškolovavanje“, koji nije uobičajen u savremenoj akademskoj terminologiji za sticanje postdiplomskih akademskih zvanja. Upravo zbog toga javnost očekuje precizno pravno objašnjenje njegovog značenja, sadržaja i pravnog osnova u konkretnom slučaju. Zbog svega navedenog, može se steći utisak da ovaj tekst, umjesto da zatvori otvorena pitanja, dodatno skreće pažnju na njih. Demanti bi po pravilu trebalo da pobije konkretne navode. Ovdje se više nude objašnjenja i lični argumenti nego što se neposredno osporavaju ključne tvrdnje koje su bile predmet javne kritike. Drugim riječima, nakon čitanja reagovanja ostaje isto pitanje kao i prije njegovog objavljivanja: da li su sporni postupci bili u potpunosti usklađeni sa propisima i da li za to postoje nedvosmisleni pravni dokazi. Na ta pitanja konačan odgovor mogu dati jedino nadležne institucije i relevantna dokumentacija, a ne medijska polemika. Ima akreditacija, ima važeća diploma. Nisam školovala – nema diploma. Ne postoji doškolovala – imaš diploma magistra.
Magistar nauka se može postati na mnogo načina. Problem nastaje kada se diploma prva pojavi u CV-u, a tek kasnije pokuša da pronađe svoj pravni osnov.
U kontekstu tzv. „doškolovavanja“, u različitim oblicima prelaska između ustanova i nastavka ranije započetih studija, posebno je važno razlikovati pravo studenta da nastavi obrazovanje od prava ustanove da dodjeljuje određena akademska zvanja. Činjenica da je kandidat prethodno završio dio studija na jednoj ustanovi, te kasnije nastavio ili završio program na drugoj ustanovi, sama po sebi ne predstavlja pravni problem ukoliko je postupak sproveden u skladu sa tada važećim propisima. Međutim, ključno pitanje ostaje da li je ustanova koja je dodijelila zvanje magistra nauka u tom trenutku imala zakonsko ovlašćenje za organizovanje postdiplomskih studija i izdavanje odgovarajućih diploma. Ukoliko visokoškolska ustanova u vrijeme kada je kandidat stekao zvanje nije bila registrovana ili ovlašćena za izvođenje postdiplomskih studija, tada se otvara pitanje pravnog osnova za dodjelu tog zvanja. U takvim slučajevima nije presudno gdje je kandidat prethodno studirao niti koliko je ispita priznao kroz proces doškolovavanja, već da li je institucija koja je na kraju izdala diplomu imala zakonsku nadležnost da to učini. Drugim riječima, postupak može predstavljati zakonit način nastavka obrazovanja, ali sam po sebi ne može zamijeniti zakonsko ovlašćenje ustanove za izvođenje određenog nivoa studija. Akademsko zvanje magistra nauka svoju pravnu snagu crpi prvenstveno iz ovlašćenja institucije koja ga dodjeljuje, a ne iz činjenice da je kandidat prethodno pohađao nastavu ili polagao ispite na drugim ustanovama. Zbog toga se kod ocjene pravne valjanosti takvih kvalifikacija najprije ispituje status ustanove u trenutku upisa i sticanja zvanja, odnosno postojanje odgovarajućih rješenja, saglasnosti ili drugih akata kojima je bilo dozvoljeno izvođenje postdiplomskih studija i dodjela zvanja magistra nauka. Samo postojanje procesa „doškolovavanja“ ne može otkloniti eventualni nedostatak takvog ovlašćenja.
Možda je vrijeme da se i mandati prodekana počnu doškolovavati. Prvi mandat je školovanje. Drugi mandat je usavršavanje. Treći mandat je doškolovavanje. Četvrti je cjeloživotno učenje. Zato i ne treba pitati koliko je mandata neko imao, nego koliko ih je nostrifikovao. U svakom slučaju, javnost samo traži sitnicu: da se objasni po kom propisu je treći mandat postao prvi poslije drugog. Ako postoji član pravilnika – odlično. Ako ne postoji, onda smo možda svjedoci nastanka nove naučne discipline: Napredno doškolovavanje mandata i izbornih perioda. Podrška transparentnosti. I doškolovavanju.