Deklaracija na snijegu

Piše: Milisav Popović

Usvajati Deklaraciju, po kojoj se ne smije istina govoriti, to je isto, što i crnim štapom ,po bijelom snijegu šarati.

Ako je majkama i očevima, braći i sestrama, Srebrenice, manje bola, kada se kaže (i napiše), da su njihovi sinovi i braća, poginuli u „genocidu“, a ne u ratu, između dvije sukobljene vojske, što jeste istina – neka im bude.

Zašto novinar Komnenić pita Danilovića, predsjednika Ujedinjene Crne Gore, je li za njega, Karadžić zločinac? Kako može Karadžić za Danilovića biti zločinac, kada mu nikakvo zlo nije učinio? Kako je Karadžić zločinac, kada je preklinjao Izetbegovića – da ne odvaja BIH, od Jugoslavije, jer: „To je put u pakao“!
Karadžić je zločinac – za zločinca Izetbegovića, od koga je branio, svoj narod , kao i za one, koji se poistovjećuju sa Izetbegovićem, među kojima je,čini se, i Komnenić?

Aleksandre Vučiću, ko ti ne zavidi, dok „bičuješ“ ljudska ništavila!

Dok se Crna Gora, Srbija i Republika Srpska, ponovo ne ujedine, što je istorijski imperativ, treba im još vremena, da ekonomski ojačaju. Duha jedinstva im ne manjka – imaju ga, još od Kosova, a i prije njega.

A zna se-DUH SLOVENSKI ŽIVJEĆE VJEKOVMA.

P. S.
Ove riječi izgovorih i pred jednim, koji mi ko bajagi, zaprijeti – da to „neću smjeti“ …kada se usvoji NJemačko – Ruanda deklaracija!
Obećah mu da ću izgovoreno i da napišem, da mu bude, da čita i – kada mene ne bude.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)