Piše: Bojo Pižurica

Naši dečki nijesu se uspjeli plasirat na SP u nogometu, u našoj jakosnoj skupini najviše bodova osvojila je Hrvatska. Naš nogometni sustav poskliznuo se na par mečeva i natjecanje završava pretposlednji u skupini, ispred nas su i Farski otoci.

Neće nas biti petog prosinca na žrijebu za SP, ali tu nipošto nije stavljena točka. Naše je da ćutimo i radimo,a naročito da ćutimo. Izbornik da motivira ekipu, pa ćemo se jednog lijepog dana i plasirat poput, recimo, Nizozemske ili Španjolske. Možda je glavni čimbenik slabog plasmana, nesnalaženje naših braniča pred svojim vratima i lako padanje u zaleđe naših napadača. Nešto slično kao kod naših političara.

Ovdje malu pozornost zavrjeđuje i ponašanje hrvatskih navijača na stadionu pod Goricom zelenom. Njihovo skandiranje bilo je prije svega edukativno, baš onakvo kakvo prija evropskim ušima. Uzvikivali su Ubij Srbina da bi otpuhali maligni ruski utjecaj. Nekada tako navijači i služe tome da naviju dostojanstvo na pravu mjeru i da ono cuka u ritmu muzike za ples. A ples raskošan, bratski, europski.

Jedan ministar, onaj zadužen ne za spoljne nego za vanjske poslove, osudio je ponašanje “gostujućih” navijača. I to fino reče ne hrvatskih nego gostujućih, hodajući po tankoj korici ljuski od jaja kojih odavno nema. Mudri ministar u svojoj europskoj mudrosti. Svojim priopćenjem ministar je pokazao da je debljina đona na kopačkama naših nogometaša prava sitnica prema debljini đona na našim obrazima. Šteta što je propuštena prilika da gostujuće navijače kući vratimo brodom “Jadran” uz pjesmu, konfete i fanfare.

Skandiralo se poučno, i tu je bila poanta – Tko ne skače taj je pravoslavac. Hvala im na tome, mi znamo sudbu. Evo skačemo, skakućemo i skakaćemo ko loptica skočica, sve dok ne iskočimo iz svoje ćirilične kože. Skačem Europo, još nijesam propo. Nećemo da naljutimo ni Zagreb, ni Brisel a bogme ni Rim. U pravu ste, braćo gostujući navijači, danas je najveće zastiđe ne skakati i biti pravoslavac.

Zato, skačemo ne patišemo, sve u 16, molim prenesite u EU. Evo, skaču nam i đed i prađed, sve dok im ne spadnu i brkovi, i ćirilica, i Obilića medalje. Pa kad NJegoš onoliki od 3,75m, skače po onom vašem mausoleju, zašto ne bismo i mi. Kao skočimiši. Znamo da to nije dovoljno, shvatili smo, skakaće i oni što bi da mu ispune zavjet.

Hvala braći gostujućim navijačima na divnom poučnom transparentu na kom dubrovačka vila poručuje lovćenskoj koleginici da je ona jedna četnikuša i da oprosta nema. Molim da u svojoj širini napravite bar mali izuzetak, pardon iznimku. Oprostite nam na litijama, nećemo nikad više. I javite nam to za Europu, onako tutorski, za muštuluk bih pozlatio, što reče jedan naš čestiti i ugledni dostojanstvenik. Nijesu u pravu oni koji tvrde da, ako ti se smiješi Zagreb, onda ti se kezi Brisel. I da se zove Brisel zato da bu ti sve obrisel.

Hvala navijačima edukatorima, kraće i jasnije predavanje odavno nije sprovedeno u CGMG Ko vas je poslao, nije dangubio. U glavu nam pamet ućeraste. A mi mislili, ni glave, ni pameti. Za Evropu spremni i da je vječna, a vječna je samo dok se navija za pravu stranu.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

Tagovi