Piše: Goran Danilović
Kada je već riječ o Pljevljima, da raščistimo.
Sramota je da prozivamo i prizivamo Turke, pominjemo Bošnjake, Muslimane i tako redom, ako je neko nedostojan da obavlja funkciju načelnika Centra bezbjednosti.
Veća je sramota od pojedinih, koji su dokazali da nemaju stida, da od uzvikivanja pojedinaca ili grupe naprave optužnicu protiv svih Pljevljaka.
Užasno je kada kontrolisani mediji, prenoseći izjave potrošenih političara, stvaraju utisak da je u Pljevljima povampireno vrijeme s početka devedesetih. Nije i ne može biti jer Veljović više nije vođa, jer Marković i Đukanović nemaju snage da progone i „čiste“!
Pomenuti treba da zaćute jer se ne oglašavaju kada „komite“ skaču na četničke majke, kada Draginja govori o „posrbicama“, kada se vrši sramni prepad na cetinjske bogoslove.
Ćutali su i kada se na podgoričkom trgu uzvikivalo „Srbe na vrbe“. Ćute i danas kada je pojedinac osuđen. Ćutali su i kada su ljudi privođeni i hapšeni samo zato što su nekoga nazvali „prdnjavom“.
Nismo „mi“ nego pomenuti obećavali s državnih funkcija da „kome se ne dopada ovdje traži novu državu“.
Nismo „mi“ nego oni podstrekavali vikački i zlokobno prijeteći narativ o „spremljenoj traktorijadi“.
Je li nacionalna isključivost i diskriminacija ako primijetim da je su u odbranu Crne Gore: Crnogorka Vesna i Bošnjak Damir uzeli nepovratne kredite i stanove kako bi naplatili patriotizam?
Je li „limenka“ nacionalna ili jednonacionalna pljačka?
Kada smo već kod Pljevalja i podsjećanja na rane devedesete pitam javno: čiji je drug bio Čeko Dačević?
Jssam li tih godina ja ili neko drugi letio s bijelim orlovima?
Na kraju. Imaju li javni djelatnici, potrošeni političari iz sadašnje opozicije, i prst obraza pa da zaćute?
Zar nije sramota da oni pričaju o nacionalnoj mržnji, oni kojima su na početku progonili manjine, a poslednjih deset godina nije im se mogao ni greškom potkrasti Srbin na bilo kojoj državnoj funkciji – u vlastitim klubovima poslanika, u sudovima, u tužilaštvu?
U ime srpskog naroda niko nema pravo da proziva pojedince zbog nacionalne pripadnosti – niko, pa da mu je medalja prvoborstva na čelu.
U ime srpskog naroda niko nema pravo da prijeti drugima jer bismo time pljunuli na vlastito stradanje i od progonjenih postali gori od gonitelja.
Samo da se razumijemo;
Đukanović, Marković, Šehović, Medenica, i listom sa te liste, nemaju pravo da govore ugroženim nacionalnim i međunacionalnim odnosima. Gledali smo trideset godina kako oni to rade. Vidimo i posledice!
To su isti oni koji du ćutali kada su pucala rebra episkopu Metodiju, kada ste se iživljavali u CB Podgorica nad starim Mitropolitom, isti oni iza kojih je ostao „Orlov let“, ali i „deportacije“, „Štrpci“, „Bukovica“ i redom do najveće nesreće – nerasvijetljenih ubistava, klanova, grandova, potonuća naše zajedničke budućnosti i otimanja zajedničkog života.
Kada je već riječ o Pljevljima
Umjesto da hapsite Mila i njegove kriminalce, vi ste digli hajku na najpostenijeg i najsposobnijeg ministra Vladimira Leposavica.Bas bi volio da vidim, kako ce Milo i Zdravko, udruzeni da smjene Leposavica.Svjestan sam Gorane da ti, ne mozes trenutno nista promjeniti, ali moramo svi zajedno ukazivati, na Zdravkovu ludacku odluku o smjeni ministra Leposavica.