Današnja zapadna civilizacija umire u jalovosti, duboka država ne voli istinu

Piše:  Prof. dr Miomir Abović

Tri kulturološka motiva iz srednjovjekovne Evrope, koji odslikavaju odnos evropske srednjovjekovne civilizacije prema, kako je to danas IN reći, Drugom i Drugačijem. Evo kako William of Malmesbury, engleski monah i hroničar (živio od 1095.- 1143.), u svom čuvenom djelu „Gesta regum Anglorum“ govori o Azijatima i Afrikancima:“Poznato je da je svaki narod rođen u istočnjačkoj klimi isušen toplotom Sunca (…) Narod, pak, koji vodi porijeklo sa sjevera, daleko od Sunčeve toplote, manje je racionalan, ali se bolje bori usljed bolje prokrvljenosti“.

Drugi je citat poznatog vinčesterskog episkopa Pierrea de Rochea (Pjer de Roš). Kad su se 1238. godine u Engleskoj pojavili izaslanici muslimanskih vladara sa Bliskog istoka, koji su od Engleza tražili pomoć protiv Mongola, pomenuti de Roš izrekao je ove riječi:“Pustimo ove pse da se međusobno pojedu kako bi se uništili i zatrli. Kad se sretnemo sa preostalim neprijateljima Hrista, treba da ih pobijemo i očistimo Zemljinu površinu- kako bi se cijeli svijet podredio jedinstvenoj katoličkoj crkvi“.

Treći citat je, na neki način, duhovna podloga iz koje su nikla gornja dva citata. Pripada nikom drugom nego čuvenom papi Urbanu II, tipu koji je pokrenuo Prvi krstaški rat 1095. godine. Urban II kaže sljedeće:“Naši neprijatelji žive u Aziji, trećem dijelu svijeta, koji su naši preci s pravom procijenili kao ravnopravan sa druga dva dijela zajedno. U ranijim vremenima naša vjera širila se prema ovoj oblasti; ovdje su svi apostoli, izuzev dvojice, proživjeli svoje posljednje dane. Ali sada se kršćani iz ovih oblasti- ako uopšte postoje- muče da prežive od onoga što uspiju da uzmu iz zemlje i plaćaju namete svojim neprijateljima- dok nas u isto vrijeme posmatraju sa tihom čežnjom za slobodom koju su izgubili. I Afriku, drugi dio svijeta, naši neprijatelji drže u zarobljeništvu pomoću velike oružane sile dvije stotine godina“.

Volim ovu srednjovjekovnu Evropu i ove ljude. Ne, naravno, zbog njihovog neshvatanja tzv. Drugog i Drugačijeg i netrpeljivosti prema onome što potiče od tih kategorija, niti zbog neskrivenih izliva mržnje prema ljudima drugih rasa i religija- prije svega muslimanima. Volim ove ljude i ovu daleku i davno prošlu Evropu zbog svježine i iskrenosti njenog pisanog znakovlja. Svježine i iskrenosti pisanog znakovlja koje zrcali nešto mnogo bitnije, nešto suštinsko što stoji u podlozi tog pisanog znakovlja. A to nešto su elan vital (srednjovjekovne) evropske civilizacije, njena autentičnost, živa energija koja cirkuliše čakrama te civilizacije: civilizacije čiji je izvor utemeljenost u kršćanskoj dogmi ili makar u onome što su oni percipirali u toj kršćanskoj dogmi i religiji.

Dovoljno je gore navedene citate usporediti sa današnjim- (svjesno) steriliziranim- jezikom Zapada koji vrvi od gomile zabrana i ispraznih i odurnih frazetina, pa uvidjeti razliku između vitalne srednjovjekovne evropske civilizacije- čijim venama struji živa krv (vjerskog) zanosa, ushićenja, poleta, razvijene imaginacije i povezanosti sa Apsolutom- sa jedne strane, i današnje civilizacije (Zapada), koja umire u duhovnoj decentriranosti i jalovosti, gušenju u konzumerizmu, antropološkoj degeneraciji uzrokovanoj napretkom tehnologije, te potpunom trijumfu demonskog koncepta ljudskih prava koji je vaspostavljen kao aksiom i koji niko ne smije kritikovati, sem ako ne želi da bude javno sataniziran od strane raznovrsnih boraca (i borkinja, naravno) za ljudska prava.

A ima još jedna bitnija stvar: gore navedeni citati tri srednjovjekovna čovjeka otkrivaju i temelj suštinskog problema sa kojim se suočava- i nije u stanju da ga riješi, baš zbog aksiomatično nametnutog koncepta tzv. ljudskih prava- savremena (zapadno)evropska civilizacija. Sjajan bi se esej mogao napisati o tome. Ali znajte unaprijed: nijedna vam novina i nijedan ovdašnji medij taj esej neće objaviti. Zato što su (gotovo) sve novine i mediji ovdje kontrolisani od strane deep state. A deep state ne voli istinu i ono što je istinska demokratija. Nimalo to ne voli.