Prepodobni Jevtimije Veliki rođen je u jermenskom gradu Melitini blizu rijeke Eufrata u porodici plemenitih i znamenitih roditelja. Još kao dječak vrijeme je provodio u molitvi i tišini, a kao mladić se zamonašio i počeo da živi po strogim pravilima monaha ispunjavajući dane i noći molitvom i tjelesnim trudom. Nakon nekog vremena oko Jevtimija su počeli da se okupljaju mnogi učenici, od kojih su neki kasnije i sami postali znameniti svetitelji – Kiriak Otšelnik, Sava Osvećeni, Teoktist i drugi.
Predanje kaže da je Jevtimije bio veliki čudotvorac – izgonio je demone, liječio teške bolesti, izvodio vodu u pustinjama, umnožavao hljeb, proricao… Svoje pratioce je učio neophodnosti života ispunjenog trudom i radom, a zabilježeno je da je govorio: „Ako vi bez svoga truda jedete hljeb, znači vi jedete tuđi trud“.
Još je govorio da nije dobro za monaha da prelazi s mjesta na mjesto, jer, veli: „Drvo koje se često presađuje, ne donosi ploda. Ko god želi da čini dobro, može ga činiti na onom mjestu gdje je“.
Zbog svoje mudrosti i pravednosti još za života se pročuo kao sveti čovjek i pored pećine u kojoj je živio izgrađen je manastir koji je još i dugo poslije njegove smrti bio prepun monaha. Priča kaže da je posljednja zapovijest koju je Jevtimije Veliki izdao prije nego što je umro bila da kapija manastira nikada ne bude zatvorena i da ovo mjesto služi kao mjesto odmora za svakog putnika namjernika.
Prepodobni Jevtimije Veliki umro je 473. godine, a njegovoj sahrani je prisustvovao i jerusalimski patrijarh Anastasije. Priča kaže da je patrijarh morao da čeka cijel dan dok je ogromna masa naroda cjelivala svetitelja, i tek uveče uspio da dovrši opelo. Prema predanju, sedmog dana nakon smrti Jevtimije se prikazao svom učeniku Domentijanu, sav svijetao i radostan kao pravi „sin svjetlosti“ kakav je postao.
Zbog života koji je posvetio drugima i učenju o tome da čovjek mora da pruži pomoć čak i neznancu kada se ovaj nađe u nevolji, Prepodobni Jevtimije Veliki i danas se smatra zaštitnikom slabih i nesrećnih ljudi. Smatra se da je veliki grijeh na današnji dan otjerati prosjaka sa praga ili odbiti da pružite pomoć nekome ko to traži. Ako to učinite, narod kaže, uvrijedićete Prepodobnog Jevtimija Velikog, a onda ćete život provesti bez njegovog blagoslova i ništa vam neće ići od ruke.
(Mondo.rs)
