Piše: Aleksandar Damjanović
Kao građanin koji participira u finasiranju rada Radio televizije Crne Gore menadžmentu javnog servisa upućujem pitanje zašto ćuti na rasulo u kojem se nalaže državne institucije?
Kako je moguće da novinar Petar Komnenić već tri neđelje organizuje emisije na temu stanja u bezbjedonosnom sektoru, i od toga pravi rijaliti, a da RTCG nijednom nije pozvala da se razgovara na ovu temu recimo ministra pravde, predśednika Višeg suda ili direktira Uprave policije.
Ljudi koji vode državnu televiziju se prave “mrtvi” pred ovom činjenicom, a sve sa ciljem da sačuvaju beneficije koje im funkcije donose.
Nevjerovatno je da se jedna mala televizija sa poluprofesionalnom opremom i skromnim uslovima za rad tv Vijesti svakodnevno bavi temom rada Uprave policije i sudova, a da državna televizija ćuti.
Uvjren sam da Petar Komnenić nije ništa bolji novinar recimo od “talentovanog” Marka Vešovića iz RTCG koji bi se mogao baviti navedenim temama.
Takođe vjerujem da bi i direktor Uprave policije Lazar Šćepanović mnogo radije pošao na državnu televiziju gdje bi sve što je kazao imalo mnogo veću težinu.
Ćutanje državne televizije za mene lično nije ni najmanje iznenađenje znajući da se u njenom menadžmentu nalaze politički poslušnici koji grčevito brane svoje fotelje i apanaže.
Zbog ovako pasivnog odnosa ljudi koji vode RTCG Petar Komnenić sebe ističe u prvi plan i nameće se kao moralni kantar društvenih dešavanja.
Za mene lično ovakav odnos menadžmenta i uredništva RTCG nije iznenađenje, znajući da su svojim neznanjem spuštili državnu televiziju na najnože grane.
Finalno, bez obzira što Petar Komnenić nije imao hrabrosti da uživo uključi Miloša Medenicu i na taj način doprinese da istina ugleda svjetlost dana, ovim putem mu čestitam jer
je svojim radom doprinio da uvidimo kolika je nesposobnost ljudi kojinvode RTCG.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
