Da li znate šta izvorno znači vaše prezime? Možda je u pitanju turcizam koji upućuje na porijeklo, zanimanje ili osobinu vašeg pretka.
Mirjana Teodosijević, univerziteski profesor turskog jezika i književnosti, objasnila je značenje pojedinih prezimena sa naših prostora.
„Sigurno i vi poznajete nekoga čije je prezime izvedeno od turcizma“, izjavila je Teodosijević, pa nabrojala određena i objasnila šta znače u prevodu:
„Abrašević (čovjek pjegavog lica), Amidžić (stric), Barjaktarević ili Bajraktarević (zastavnik), Borozan (trubač), Bulut (oblak), Vermezović (koji ne daje), Delibašić (najbolji junak, zapovjednik odreda delija), Delić (junak; stražar kod vezira i paša), Dizdarević (upravnik tvrđave), Dunđerski (stolar i zidar), Jaramaz (nepristojan, nestašan; koji ne vrijedi), Karakašević (crnih obrva), Karadžić (crnomanjast), Lagumdžija (miner), Malbašić (stariješina mahale ili sela), Mutavdžić (zanatlija koji pravi prostirke i pokrovce od kozje dlake), Subašić (nadzornik imanja ili gradski nazornik, „gradski menadžer”), Peškir (ubrus), Terzić (krojač), Topalović (hroma osoba), Tufegdžić (puškar), Uzunmirković (visoki Mirko), Šebek (pavijan; ružan i drzak čovjek), Šišmanović (debeo)“, izjavila je Teodosijević za „Sandžak.rs“.
Profesorka je dodala da ukoliko nam se učini da se određena riječ danas na turskom kaže drugačije treba da imamo svijest da se jezik mijenjao tokom vjekova, te da su mnoge riječi, isto kao i u srpskom, danas arhaizmi koji se ne koriste u modernom govoru.
„Sa turcizmima se ne treba igrati. Ako znate turcizme, ne znači da ćete moći da vodite čak i najjednostavniji razgovor na turskom. Ako idete u Tursku, treba da imate u vidu da su mnogi naši turcizmi u turskom arhaizmi i da se više ne koriste u savremenom jeziku“, objasnila je Teodosijević.
