DA LI JE NOVA VLADA KAO PEPELJUGA?

Piše: Perica Đaković

Eto skoro pa u cajtnotu dobismo novu vladu i tako izbjegosmo nove izbore, ali usput i noć vještica, koji istina skoro nikom od političkih subjekata sa crnogorske scene nisu odgovarali. Premijer je zbog vremenskog tjesnaca i zasjede koje mu je opozicija postavila, izbjegao i ekspoze, koji istina i nije bio toliko bitan, jer u njemu nije bilo toliko bitnog pojašnjenja programa „Evropa sad 2“, programa sa kojim je PES pobjedio na potonjim izborima. O pomenutom programu ćemo vjerovatno spoznavati u samom hodu nove vlade, a možda će ga i sama vlada dorađivati i praviti baš u tom hodu.

Dakle, kažu ipak je najvažnije da smo dobili novu 44. vladu, koja se od prethodne 43. razlikuje što je dobila podršku od 2 poslanička glasa manje, i što je zamjenjena politička manjinska podrška. Prethodnu je manjinski na „mig“ gospodina Eskobara i ambasada Kvinte podržao DPS i manjinska Bošnjačka stranka, koji su se, i to da kažem, trudili da tako bude i kod ove 44. vlade. A zašto mu ili im nije to pošlo za rukom? Možda griješim, ali biću slobodan da iznesem svoje razmišljanje, s kojim se legitimno možete složiti ili ne.

Dritan je za podršku svojoj manjinskoj vladi dobio i naklonost tadašnjeg predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića, a Spajić ovoga puta za isti naum naklonost nije imao od novog predsjednika CG, i potpredsjednika PES-a, Jakova Milatovića, koji se od prvog dana zalagao za koncept podgoričke vlade, ne libeći se da se suprotstavi mišljenju Eskobara i predstavnika ambasada Kvinte. Sjetite se da je po povratku iz Njujorka Jakov rekao da je razgovarao sa mnogo politički moćnijim ljudima od Eskobara, i tada je došlo do preokreta kod Spajićevog stava. Sadašnji premijer je bio suočen i sa činjenicom da bi ukoliko potraži manjinsku podršku DPS-a rizikovao i podršku u svojoj političkoj grupaciji pa čak i podjelu u samom PES-u, a to bi značilo i njegov politički kraj.

Kažem, možda griješim, ali zar vam to ne govore reakcije kod Bošnjaka pa i samog DPS-a i SD-a, koji su vjerovatno imali neka drugačija obećanja i ubjeđivanja.
No, dobismo novu vladu koja je na našu političku scenu stigla kao čuvena Pepeljuga na dvor kraljevića, zasjenivši svojom ljepotom svu tamošnju raskoš. Tako su na našem primjeru braća Grim (narodna volja) pobijedili ambasade Kvinte i Eskobara (zla maćeha i samožive polusestre) barem u prvoj političkoj rundi. Kako će proći ponoć iz bajke a u našoj stvarnosti prvih 100 dana vlade brzo ćemo saznati.

Prvi test je 30. novembar i popis, da li će vlada izdržati eventualni pritisak bojkotaša ili će pokleknuti i prihvatiti novi predlog Milovog starog igrača Picule i pomjeriti odlaganje na 100 dana.

Drugi test, a možda i prvi je izbor proširenog sastava vlade, postavljanje državnih sekretara, koji je već u toku.

Treći test je najavljeno povećanje penzija iz programa „Evropa sad 2“, odnosno kakva će biti reakcija preko 80.000 penzionera koji nisu obuhvaćeni predlogom dvojca Spajić-Krvavac.

Četvrti test biće premijerski sati kada će se premijer Spajić suočiti sa pitanjima opozicije, koja moram priznati nikad nije bila jača jer u opozicionim klupama pored DPS-a, SD-a, Bošnjačke stranke, Liberalne partije, HGI-ja je i URA sa Dritanom Abazovićem, čovjekom koji je već u noći izbora vlade pokazao kakav će biti suparnik i mislim da će se on nametnuti kao novi lider opozicije.

Mišljenja sam da je Spajić pogriješio što Dritana ipak nije pridobio uz sebe. Ovdje ću uzeti kao primjer iz moje struke kada su Nikolić i Vučić dolazeći na vlast u Srbiji odlučili da Koštuničinog direktora RTS-a Aleksandra Tijanića ne smjenjuju nego pridobiju uz sebe. Ta odluka pokazala se barem u tom slučaju dalekosežno politički mudrom.

Dakle, vratiću se Vladi i Pepeljugi braće Grim, odnosno drugom poluvremenu te bajke a koja će uslijedila poslije ponoći i pitanju kako će proći Spajićevih 100 dana.