Dostojevski je napisao roman ‘Kockar’ za samo 27 dana pod velikim ličnim i finansijskim pritiskom.
Radnja romana se odvija u izmišljenom Ruletenburgu, gdje su likovi opsjednuti novcem, statusom i nasljedstvom.
„Kockar“ nastaje u trenutku krajnje lične i finansijske napetosti. Fjodor Mihajlovič Dostojevski ga piše za svega dvadeset sedam dana, pod pritiskom rokova i dugova, što se osjeća u samom tekstu. Ritam romana nosi ubrzanje, nepredvidivost i impuls, kao zapis svijesti koja se kreće brže od sopstvenih odluka.
Nagomilavši velike dugove, Dostojevski sklapa ugovor sa izdavačem o izdavanju sabranih djela kojima je trebalo da doda i još nenapisani roman („Kockar“). U vremenskoj stisci, napravio je pauzu u pisanju „Zločina i kazne“ i za samo 27 dana izdiktirao cijeli tekst „Kockara“ mladoj stenografkinji Ani u koju će se i zaljubiti, a koja će postati njegova nova muza i druga žena.
Radnja romana „Kockar“ smještena u izmišljeni evropski gradić Ruletenburg okuplja galeriju likova čije se sudbine vrte oko novca, statusa i očekivanog nasljedstva. U središtu tog svijeta je Aleksej Ivanovič, mladi učitelj, rastrzan između dvije sile koje ga istovremeno uzdižu i razaraju, ljubavi prema Polini i potrebe za rizikom. Ono što počinje kao posmatranje, vrlo brzo prerasta u lično učešće, u vrtlog iz kog nema izlaza.
Više od priče o kocki
Kockar se često čita kao roman o ruletu, ali njegova prava tema zapravo se nalazi dublje, u načinu na koji čovjek postaje zavisan od sopstvenih emocija. Kockanje je ovdje samo forma, suština je nešto sasvim drugo: potreba da se život osjeti intenzivnije, da se pređe granica, da se iskuša sudbina. Adrenalin i ono što psihologija danas naziva toksičan odnos.
Glavni lik ne igra da bi postao bogat. On kocka da bi dokazao da može. Da može da pobijedi slučaj, da može da zasluži ljubav, da može da preokrene tok stvari jednim potezom. Upravo u toj iluziji leži njegova tragedija i razlog zbog kog se ovaj roman i danas čita kao jedan od najvjerodostojnijih prikaza zavisnosti u književnosti.
Dostojevski i unutrašnja drama čovjeka
Posebnost ovog romana ne može se odvojiti od načina na koji Dostojevski piše. Njegovi likovi nisu stabilne, zaokružene ličnosti, već bića u procesu: nedovršena, kontradiktorna, rastrzana između želje i straha. On ne opisuje spoljašnji svijet koliko unutrašnje stanje čovjeka u trenutku kada gubi kontrolu.
Upravo tu leži njegova trajna relevantnost. Ovo nije roman o jednom vremenu, niti o jednom poroku. To je roman o onom trenutku kada čovjek povjeruje da će sljedeći potez promijeniti sve, i nastavi da igra, i onda kada zna da gubi.
O romanu „Kockar“ su pohvalno govorili i veliki mislioci i pisci.
„Dostojevski je jedini psiholog od koga sam imao šta da naučim“, zapisao je Fridrih Niče, dok je Andre Žid roman opisao kao „strasnu i surovu ispovijest o čovjeku koji sve stavlja na kocku“.
Prvo kockarsko iskušenje
Predgovor „Vulkanovom“ izdanju romana „Kockar“ napisao je Jovan Popov, redovni profesor opšte književnosti i teorije književnosti na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. On između ostalog opisuje da je Dostojevski podlegao iskušenju igranja ruleta prvi put u Vizbadenu.
„Kao što to često biva kod početnika, najprije je dobio ogromnu sumu, a onda je skoro sve izgubio, no to ga nije obeshrabrilo, nego mu je dalo krila: ‘Tu tajnu ja stvarno znam, užasno je glupa i jednostavna i sastoji se u tome da se treba s vremena na vrijeme uzdržavati bez ikakvog obzira na fazu igre i ne treba se nervirati. To je sve, i izgubiti uz to prosto je nemoguće, a dobitak je siguran’, pisao je u povjerenju Varvari Konstant, sestri svoje prve žene. I mada je na svom kockarskom debiju uspio da zadrži prisebnost i sačuva nešto novca koji je poslao kući, bio je svjestan da ni najjači karakteri nisu kadri da uvijek ostanu dosljedni. ‘Zato blago onima koji se ne kockaju i koji rulet posmatraju sa odvratnošću kao najveću glupost.“
(Blic)
