Piše Saša dr Đurović 

Ovlažilo, šore moja

Čudo se učinje od pEsme „od Glave Zete“ koju izvodi izvjesni Miljan. Ali ni upola dobro kao horski kad je pjeva hala Pionir. Drage se uzrujala, flaširanom vodom kao da će da gađa, ali onom u staklenoj ambalage. Plastične su passe, plastika se ionako odavno već, tura samo u usne i u donje extremitete, tipa stražnjica. Uzgred, narečena pEsma je gotovo pa performans. U izvedbi hora hale Pionir, sa guslarom na centru. E sad, kao što rekoh vec taj miljan, miljanić, a nije onaj, nije čiča, iako ovom Šubara drži tercu dok pEva pEsmu i ne ostavlja neki utisak. Nema tu tog naboja kao kad zapEva horski, hala Pionir.

Pa samo paralela jedna. Kapiram ja zašto drage ( veljim dElom Požežanka ) ne voli pomenutu pEsmu, ali se pitam kako nema ništa protiv jedne koju sam skoro čuo kad boravih u CG. Mada je čudno kako to ne pustaju diljem regiona. Izvesni punački, sa Cetinja rekoše mi, pEva, il pokušava nešto nalik tome, kroatizovanu pEsmu šetajuci se kroz Kotor varoš.

Tamo đe treba da izbije žičara nekad.

Peva puce sa Cetinja, recituje.

Umixov’o Đulijana i Petra Graša i jos mnozinu on oponaša. EtE rime!

I šeta, i pEva ili nešto nalik tome, recituje, pa mu dadne u refrenu „šore moja..“ Uglavnom traje to i traje -letnji dan do podne- što bi rekli nekad u Mom Beogradu. Ili što mi reče jedan s vrha potonje liste dps-a, umirući od smijeha „onaj ode u penziju pjevajuci šore.. Taman misliš evo ga okončo al on nastavlja“ I jes’stvarno. Nastavlja se kao gusEnica.

Regeneracija. Degeneracija. Poltronizacija.

Pisah davno za hrvatske novine, u nekoliko navrata, pa mi kaže prijteljica Vjera Šuman, najbolja drugarica Jadranke Kosor, urednica raznih tjednika u Hrvata- nemoguće ti je pronać grešku jezičku- A učilo se, nadgrađivalo. U Nišić kao dijete još htjedoh reć’ obitelj i povijest, sarkastično al se primalo to. Davale su se i serije, smislene, koje je potpisivao Miljenko Smoje.Dalo se naučit’, ko je htio. Ovoga s Cetinja u određenim djelovima ne bi ni Hrvati razumEli.

Moguće zbog nedostatka smisla.. Besmisleno..

Svrha doznake, ili te pjesme, je potpuno nedefinirana. Ali pEva on, iliti -guslam ti ja guslam- kako kaže Kustin junak u Dolly Bell“ Dakle, gusla li on gusla kao preci mu. Samo na hrvatskom. Gusla i šeta. Kroz Kotor varoš.. Al’ ne bi ga razumio ni dragi mi Ibrahim Jusić zvani Ibrica. Možda je, buckili, taj neki novohrvatski identifikovao sa čirgiiiiiiiiiiiiiiiiiiiLicom?! Ali, čemu bjekstvo u te neke muzičke “pravce“ kroz krivulje jezičke? Pored autohtonih guslarskih besjedničkih, mnogo mu bliskijih, i geografijom i sviješću. Zašto ti suludi izleti izvan šesnaesterca cg atara. Ali šeta on, ne obazire se. Šansonira.. I šeta, onako gabaritan, šinobuski..

Pa veli „pasala si me tri put dnevno, mjesto u mene – u vitrine si vizala???

Natkaslić!

Dobra pjesma..  za razonodu. Za sportiste rekreativce, fancy stonotenisere, tenisere umirovljenike, bizMismene, one sa visokim tlakom da im ga spusti .. Za vatrogasce spasioce, posle intervencije.. Za boćare. Akademike, ako ima valjane akademije u CG, a da to nijesu nekakva društva sa ograničenom odgovornošću, usled ograničene pameti. Ok pjesma za lelemude, palamude. „Kad si se ti u grad namontirala, i valjala destro è sinistro morsku bolest sam dobija i ništa mi pred oči nije bilo bistro”

Tako evidentno.

Možda da se turi, na dnevni red narednog zasjedanja, predlog, da predstavlja montenegro na Eurosongu.. A drage da odradi aranžman, kad joj već ne smeta. Ili koreografiju.. Tvoja kuća na kantun sakrila se pod lencun”  Drage..

„Da ti se iz kontre u skute uvučem”

Opa Đurđo!

Zamisli samo.. Zadnje namjere ima buckili.

Zato ga šore nije ni htjela više no smrdljiv sir!

ŠĆEO da ga šikne s traga..

I onda ide klapa, kroatizacija pravO.

A ona prva, prethodna „inkrimnisana“ pEsma, koja veliča junačnoga Vula, samo horski, u halama, je svrishodna. Da obodri.. košarkaše Zvezde. Baš one koje su pljuvali ne tako davno, posred Nemanjinog grada, izdanci nekakvoga meca. Baš juče Zvezda dobila 25-30 razlike, bila ok atmosfera.. bratska, pomirljiva, zar ne?

Tagovi