Piše: Kasper I
Crvena potjernica za Milošem Medenicom, raspisana nakon što je osuđeni za organizovani kriminal postao nedostupan crnogorskim organima, nije samo međunarodna policijska mjera. Ona je javna potvrda da je država još jednom zakazala u najosnovnijem zadatku – da spriječi bijeg onih koji bi trebalo da odgovaraju pred zakonom.
I dok se Medenici gubi trag, politička scena u Crnoj Gori dobila je novu priliku za javno nadgornjavanje. Izjave su se nizale brzo, oštro i često kontradiktorno, otkrivajući više o političarima nego o samom slučaju.
Premijer Milojko Spajić prvi je reagovao, poručivši da je situacija neprihvatljiva i da će se utvrđivati odgovornost.
„Neprihvatljiva je informacija da je Miloš Medenica nedostupan nadležnim institucijama. Iniciraću sastanak sa direktorom Uprave policije i ministrom unutrašnjih poslova kako bismo utvrdili gdje su nastali propusti i ko mora da odgovara“, naveo je Spajić.
Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović odgovorio je porukom o institucionalnoj saradnji, bez direktnog preuzimanja krivice:
„Ministar unutrašnjih poslova i direktor Uprave policije se uvijek odazivaju pozivu na sastanke. Očekujem da sastanku prisustvuju i ministar pravde, predstavnici sudstva i direktor ANB-a“, saopštio je Šaranović.
Za razliku od uzdržanog tona vlasti, opozicija nije imala dileme. Lider GP URA Dritan Abazović direktno je označio odgovorne:
„Ovo je ogroman bezbjednosni propust. Odgovornost za bjekstvo Miloša Medenice je na Upravi policije. Ako je ANB imala saznanja, a nije reagovala, i to mora da se ispita“, kazao je Abazović.
Još oštriji bio je lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević, koji je u bjekstvu vidio zavjeru:
„U toku je zavjera u vrhu Vlade, policije i pravosuđa. Medenica je pobjegao uz podršku dijelova sistema. Direktor policije, šef ANB-a i ministar pravde treba odmah da podnesu ostavke“, poručio je Medojević.
Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović dodatno je zaoštrio ton, dovodeći u pitanje samu borbu protiv kriminala:
„Ako na dan presude ne znate gdje vam je osuđeni za organizovani kriminal, onda se ne borite protiv organizovanog kriminala, već on kontroliše sistem“, rekao je Milatović, dodajući da premijer mora smijeniti odgovorne ili preuzeti političku odgovornost.
Reagovao je i lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović, ironičnom opaskom koja je brzo odjeknula u javnosti:
„Da je sreće, na Miloša Medenicu bi pazila majka.“
U svemu tome, izostao je odgovor na ključno pitanje: kako je moguće da osoba osuđena za teška krivična djela, pod lupom javnosti i institucija, uopšte dobije priliku da nestane?
Crvena potjernica danas kruži svijetom, ali crni obraz ostaje ovdje. Jer problem nije samo u jednom bjeguncu, već u sistemu koji je još jednom pokazao da je brz na saopštenjima, a spor na djelima.
Ako se i ovaj slučaj završi bez jasne odgovornosti, poruka građanima biće jasna – pravda u Crnoj Gori često stiže kasno, a ponekad uopšte ne stigne.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
