CRNA GORA – zemlja skupih automobila i jeftinog života penzionera

Piše Momo Joksimović, predsjednik partije penzionera, invalida i restitucije

Živimo u zemlji čuda. U državici koja je uspjela da napravi sistem u kojem od 130 hiljada penzionera, 70.000 žive od 450 evra, a direktori javnih ustanova , agencija i preduzeća po više hiljada. Gdje je zdravstvo ustanova , ali samo za one koji imaju vremena da sačekaju do penzije na pregled. Gdje se obrazovanje zove“reforma“, ali najveću reformu naprave studenti-kada odu u inostranstvo i ne vrate se.

Dobro došli u Crnu Goru. Zemlju đe ne možeš da nađeš ljekara, ali možeš direktorsko mjesto ako znaš nekog ko zna nekog. Zemlju u kojoj smo penzionere , koji su gradili, branili, radili i doprinosili , pretvorili u statistiku-.A mi kao statistika živimo –dugo, mučno i sve skuplje.
Inflacija ? Ma to je urbani mit !

U našoj zemlji , inflacija ta „ nevidljiva“ zvijer, najveća u Evropi kod nas , pojede penziju prije nego što stigne na račun. Cijene rastu kao gljive poslije kiše, ali penzije i socijala stoji, kao tabla „ Izvinite , ne radimo „. Za jedan običan ručak ako slučajno stigne gost moraš dati pola penzije, a za ostatak mjeseca neka ti je Bog u pomoć.

Apoteke su pune, ali novčanici prazni. Lijekovi se prodaju kao da su dijamanti. Ako imaš visok pritisak biće ti još viši kad vidiš cijenu. Ako imaš šećer –past će kad shvatiš da ti lijek nije na teret fonda.

Zdravstvo za elitu, termin za ostale.

Ukoliko vam zatreba MR, specijsalista ili ne daj Bože- bolničko liječenje, naoružajte se srpljenjem, srećom i vezom. I to u tom redosledu. Zakazani pregled za 9 mjeseci ? Nije zdravstvo nego trudnoća. Ali srećom vlast se tu ne liječi, ni prošla ni sadašnja. . NJihovo zdravlje čuvaju klinike u Istambulu, Beču i LJubljani-naravno, o trošku naroda. I što je najgore – svi ćute. Jer ako ne ćutiš bićeš „ penzioner i bez penzije“.

Administracija—država u državi

Crna Gora sa oko 600.000 stanovnika i – zamislite 84.000 administrativnih radnika. I po pet na istoj stolici naizmjenično. Uporedimo to sa Luksemburgom –koji ima sličan broj stanovnika, ali 15.000 državnih službenika. Tamo sve funkcioniše. Kod nas samo fotokopir aparat.

I to nije sve. Vozni park države broji 5.100 službenih automobila na 600.000 stanoivnika. Švedska sa 10 miliona stanovcnika ima oko 10 službenih auta. NJemačka sa 80 miliona stanovnika ispod 1.000 službenih auta.. Dakle , kod nas svaka opština ima više automobila nego ljekara . Ako ne možeš na pregled- ne brini, bar će neki od direktora da se prošeta kroz tvoju ulicu u limuzini od 80.000 eura. Možda te pozdravi ako ne slupa auto.

Obrazovanje- diploma na rate

Školstvo nam je tako napredno da već sada imamo generacije studenata koji ne znaju gdje se nalaze na karti, ali znaju tačno ko je u kojoj partiji. Diplome se više ne stiču –nego se dobijaju, kao novogodišnji paketići. A onda ta, „kadrovska elita“ završi u ministarstvima, agencijama i upravnim odborima- gdje jedino što se čita su putni nalozi i službene kartice.

I šta nam je ostalo?

Sela su nam opustjela. Stočarstvo uvenulo. Poljopriuvreda je postala hobi za one koji nijesu uspjeli da se zaposle u javnom sektoru. A onda uvozimo: mlijeko, jaja, jabuke, krompir, pa i vodu- iako imamo više izvora nego stanovnika. Nije nego-

Vodni potenciđjal je iskorišten 15-17 odsto.

Zar može selo da živi bez puta , vode , struje. Za to država mora da ima i to odmah i sada. Selo Gajine u Vranešu, desetak domaćinstava i 12 djece, svi se kupaju ispod streha, u kolibama, ambarima, štalama . Jeli to moguće. Zar nije sramota imati varijavbilu, paušal, reprezentaciju, auto, ručak, piće , iće, telefon a dijete nema tuš, nema vodu nego je donosi u bidonima. Ukidajte sve dajte selu i penzionerima ! .

A izvoza ? Pa naravno- nema. Jer kad izvezemo sve što vrijedi , šta će ostati.? Uvoz nam i dalje raste mnogo više od izvoza.

Ono što ostaje -jeste elita. Ti isti koji pričaju o „ekonomskom preporodu“, a od naroda se pravi socijalni eksperiment. NJihove plate su veće od plata premijera u više zemalja. Imamo guvernere, do-guvernere, direktore u ustanovama i javnim preduzećima, agencijama , medijima, koji zarađuju više od predsjedika države, skupštine, vlade, ministra. Kao da je složenije uređivati jedan medij od vođenja države. Valjda jeste jer im je veći stres – ipak je teško voditi agenciju za kordinaciju mređugeneracijske koordinacije.

Plate se primaju i nakon prestanka funkcije, a pojedinci i po 15 -20 funkcija i sve to rade u toku plaćenog radnog vremena, a prime više hiljada eura. Apsurd!

Poruka na kraju

Penzioneri u ovoj državi nijesu ni slijepi ni gluvi. Samo nas tjeraju da budemo nijemi. Ali vjerujte-ako nam je ćutanje jedino što je ostalo, onda će da odjekuje. Mi ne tražimo milostinju. Tražimo ono što smo zaradili. Tražimo dostojanstvo, A ono nema cijenu u evrima. Očekujemo pristojno septembarsko povećanje penzija a ne samo šminkanje. Da živimo dostojanstveno . Da ne budemo teret već podrška. Imamo znanje, iskustvo, još poneki bubreg u funkciji. Možemo dati više , ako nam date mjesto pod suncem –a ne pod strehom.

Sramota je što smo dočekali da u sopstvenoj državi, u svojoj starosti , budemo građani trećeg reda. Ali znajte- mi pamtimo. A pamćenje je najopsnije oružje protiv zaborava.

U državi gdje kriminal i korupcija prolaze nekažnjeno, a nalogodavci i ubice se slobodno šetaju, gdje su optužbe selektivne, presude još gore, policija u sprezi sa kriminalcima, a vetinga nema ili samo malčice- nema ni povratka imovine, ni novca ni pravde.

Crna Gora može bolje. Samo da se okrene onome što stvarno vrijedi- penzionerima- narodu. A ne službenim autima, direktorskim bonusima, varijabilama, i partijskim unapređenjima.

Dok vi vozite mi guramo , i još uvijek- nećemo da stanemo.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)