Pijani bez alkohola – ono što je dugo zvučalo kao neobična anegdota ispostavlja se kao ozbiljan metabolički poremećaj: sindrom sopstvenog varenja alkohola, kod kojeg crijeva sama proizvode etanol, sada se bolje razumije zahvaljujući istraživanjima mikrobioma.
Za sada ne postoji pouzdana procjena koliko je ljudi širom svijeta pogođeno. U stručnoj literaturi bolest se dosljedno opisuje kao „veoma rijetka“, ali ljekari istovremeno polaze od toga da postoji velika neprijavljena učestalost, jer se mnogi slučajevi vjerovatno pogrešno tumače kao zloupotreba alkohola ili druge bolesti.
Kada crijeva postanu pivara
Kod sindroma sopstvenog varenja alkohola (ABS) oboljeli postaju alkoholizovani iako nisu popili ni kap alkohola. Dugo su prekomjerno razmnožene kvasnice u crijevima smatrane glavnim osumnjičenima, ali novija istraživanja stavljaju u fokus određene vrste bakterija. Aktuelna studija u časopisu Nature Microbiology predstavlja do sada najopsežnije istraživanje ove izuzetno rijetke bolesti.
Studiju je sproveo tim oko Bernda Šnabla i Sintije Šu sa Univerziteta Kalifornije u San Dijegu, velike američke univerzitetske klinike sa fokusom na istraživanje jetre i mikrobioma. Šnabl i Šu analizirali su uzorke stolice 22 pacijenata sa sindromom sopstvenog varenja alkohola, 21 člana njihovih domaćinstava i 22 zdrave kontrolne osobe. Time su mogli jasnije da razdvoje ulogu ishrane i okruženja od uloge samog mikrobioma.
Bakterije kao skriveni proizvođači alkohola
U laboratoriji su uzorci stolice oboljelih proizvodili znatno više alkohola nego uzorci kontrolnih grupa. Za to su prvenstveno odgovorne crijevne bakterije kao što su Ešerihija koli (Escherichia coli) i Klebsijela pneumonije (Klebsiella pneumoniae), koje prekomjerno fermentišu ugljene hidrate u etanol.
„Ovi mikrobi koriste različite metaboličke puteve za stvaranje etanola“, objašnjava Šnabl, „i mogu da podignu nivo alkohola u krvi toliko da oboljeli više nisu sposobni za vožnju“.
Kada je „samo jedno pivo“ bilo iz crijeva
Sindrom sopstvenog varenja alkohola pokazuje koliko radikalno mikrobiom može da utiče na ponašanje i zdravlje – sve do promila koji na sudu ili tokom saobraćajnih kontrola odlučuju o krivici ili nevinosti.
Prava muka ove bolesti nije samo alkohol u krvi, već i sumnja: ko će još povjerovati osobi koja se kune da nije ništa pila, kada joj sopstvena crijeva rade kao tajna pivara?
Mnogi oboljeli se u početku obeležavaju kao prikriveni alkoholičari – sa dramatičnim posljedicama po svakodnevni život, partnerske odnose i prije svega njihovu vjerodostojnost.
Istovremeno, dosadašnje dijagnostičke procedure su zahtjevne, jer pacijentkinje i pacijenti pod strogim nadzorom moraju da konzumiraju hranu bogatu ugljenim hidratima dok se mjeri alkohol u krvi. Šnabl i Šu predlažu da se ubuduće bolest dijagnostikuje putem uzoraka stolice i da se ciljano interveniše u bakterijski metabolizam.
Terapija: transplantacija stolice kao nada
Standardizovana terapija za sada ne postoji. Kod jednog pacijenta iz studije simptomi su se znatno poboljšali nakon dvije transplantacije stolice. Transplantacija stolice (fekalna transplantacija mikrobiote, FMT) zvuči neprijatno, ali je veoma efikasna. Pri tom se crijevne bakterije zdravog donora prenose u crijeva pacijenta kako bi se poremećeni mikrobiom „resetovao“. Ovaj obećavajući pristup tim će sada sistematski dalje ispitivati na grupi od osam oboljelih.
Stručnjaci u novim saznanjima vide važan korak ka personalizovanoj medicini mikrobioma, ali upozoravaju na preuranjeni optimizam: do uspostavljene terapije potrebne su veće studije i dugoročni podaci.
(B92)
