Bivši predsjednik SR Jugoslavije i jedan od najvećih srpskih pisaca Dobrica Ćosić proročki je prije jedne dvije decenije predvidio šta će se desiti sa Crnom Gorom, koja je tada bila u zajedničkoj državi sa Srbijom. U knjizi o epistolama iz pera Milivoja Pavlovića pod dvosmislenim nazivom „Pisma s dvostrukim dnom“, objavljena su pisma koja su od 1989. do 2014. razmjenjivali pisac Dobrica Ćosić i istoričar Vlado Strugar.
Ćosić je 22. juna 1999. godine, a naš portal to objavljuje, zapisao sumornu prognozu daljeg razvoja srpsko-crnogorskih odnosa.
„Iz Crne Gore stižu vijesti da je to rasrbljeno i raznjegoševljeno pleme, zavedeno amerikanizmom i hedonizmom progresa, oduvijek neradno, zamamljeno, novim, najviše turističko-špekulantskim mogućnostima za nerad i lak, prijatan život, zaista krenulo u separatističku politiku.
Crna Gora će postati zasebna, vazalna država, državica švercera, kelnera, šofera, sobarica i portira, službenika „tercijalne djelatnosti“. Njegoš će im sići u kolektivnu podsvijest, činiće im predmet nauke o književnosti, srpsko osjećanje će se ugasiti, junaštvo i čojstvo će samo postati folklor. Srpsko crnogorstvo će biti „nevjera“, „guba u torini“. Srbi će biti „poturice“, a „Gorski vijenac“ će doživjeti svoje izvrnuto, paradoksalno ostvarenje: Srbi će biti poturčenjaci, Srbi će biti „nevjera“ koju će proganjati. Povešće se pravi etnički rat protiv srpstva; crnogorstvo će prije 21. vijeka biti nacionalnost jača od hrišćanske religije. Ili će se Crna Gora pocijepati na albansku, muslimansku i srpsko-crnogorsku teritoriju, što je, takođe, realno“, zapisao je Dobrica Ćosić, u junu 1999. godine.
Dobrica Ćosić (1921-2014), pisac, esejista, političar, jedna od najznačajnijih figura srpske istorije i književnosti druge polovine 20. veka. U književnost ulazi 1951. godine sa svojim prvim romanom Daleko je sunce, prvim modernim romanom o jugoslovenskoj revoluciji koji je predstavljao kritiku revolucionarnog terora. Roman je preveden na tridesetak jezika, a samo u SSSR-u štampan u 1.600.000 primeraka. Zatim objavljuje romane: Koreni (1954), Deobe (1961), Bajka (1965), Vreme smrti (tetralogija, 1972–79), Vreme zla – trilogija Grešnik (1985), Otpadnik (1986) i Vernik (1990), Vreme vlasti I (1996) i Vreme vlasti II (2007). Dobitnik je Ninove nagrade dva puta, za romane Koreni i Deobe.
