ČIJI JE JEDRENJAK „JADRAN“

Piše Perica Đaković

Školski brod „Jadran“ proglasiti pokretnim kulturnim dobrom Crne Gore!

Reagujući na nedavni non-pejper koji je Crnoj Gori stigao iz susjedne Hrvatske, Savjet NVO Boke Kotorske je odlučio da organizuje prvu, od tri planirane, javnu tribinu na temu „Školski brod ‘Jadran’ – simbol Boke i Tivta“, sa kompetentnim učesnicima, što je privuklo veliki broj zainteresovanih u Multimedijalnu salu Opštine Tivat.

„Ova tribina, kao i ostale planirane imaju za cilj podizanje javnog mnjenja Boke i Crne Gore, jer su teme iz pristiglog non-pejpera uglavnom vezane za Boku Kotorsku”, istakao je najstariji član Savjeta Mato Brguljan, uz napomenu da je njen moto, kao i onih koje će uslijediti „Super omnia veritas – Istina iznad svega“, te da organizovanje istih treba da obezbijedi javnost, transparentnost i obavještenost javnog mnjenja o pitanjima o kojima se vode pregovori, budući da su od državnog značaja, ali i da evidentira stav Bokelja o njima, budući da su sva vezana za Boku Kotorsku. Stoga Savjet NVO Boke Kotorske smatra da je država Crna Gora dužna da obezbijedi participaciju Bokelja u timu za pregovore.

„Školski brod Jadran jeste bio, jeste i uvijek će biti simbol Boke i Tivta”, rekao je Jovan Brinić, potpredsjednik Opštine Tivat, grada u čiju je luku prvo poslije gradnje u Hamburgu uplovio „Jadran“.

IZ ISTORIJE „JADRANA“

Kontraadmiral Boško Antić, koji je autor monografije o „Jadranu“, govoreći o tome zašto nema dileme čiji je “Jadran”, podsjetio je da je brod izgrađen u Hamburgu i svečano porinut u more 25. juna 1931. godine, a u Tivat uplovio 16. jula 1933. U sastav Mornarice Kraljevine Jugoslavije je ušao 19. avgusta 1933. godine, kada je njegov rođendan. „Brod je kupljen na inicijativu Jadranske straže, koja je skupila milion i 145.665 dinara, a iz oblasnih odbora Jadranske straže Srbija je dala 54 odsto, BiH 27, Hrvatska 11, Makedonija 4, Slovenija tri i Crna Gora jedan odsto, s tim što treba voditi računa o veličini teritorije i mogućnostima. Najviše su dali oni iz unutrašnjosti, a ne sa primorja i iz Hrvatske…

Ukupno je brodogradilištu Hamburg plaćeno 8 miliona 407 hiljada i 830 dinara, od čega je pored iznosa Jadranske straže, od lutrije, koju je inicirao Beograd, skupljeno 525 hiljada dinara, a ostatak je plaćen sredstvima reparacije, koju je Njemačka platila za razaranje Srbije u Prvom svjetskom ratu. Hrvatska je učestvovala na strani Austro-Ugarske. ŠB Jadran je kao ratni brod upisan u Flotnu listu, koja se nalazila u Ministarstvu vojske i mornarice Kraljevine Jugoslavije. Saznao sam da je tu flotnu listu odnio iz Beograda u Podgoricu viceadmiral Mihailo Žarković, što mi je potvrdilo nekoliko oficira i admirala, i ona se sada nalazi u Ministarstvu odbrane Crne Gore. Ratni brodovi nemaju matičnu luku, kako tvrde Hrvati, i baziraju luke prema potrebama, ne upisuju se knjige lučkih kapetanija. Prema tome, zahtjev Hrvatske da je Jadran njihov, jer je sjedište Jadranske straže bilo u Splitu, nema osnove. Na području Hrvatske je za brod skupljeno samo 130 hiljada dinara, od ukupnog troška koji je plaćen za brod, samo 1,5 odsto”, kazao je kontraadmiral Boško Antić.

ZNAMO LI ŠTA IMAMO?

Istoričar i kustos Dražen Jovanović postavio je pitanje: da li Crna Gora i njena vlada znaju šta imamo? „Jedrenjak Jadran je, prije svega, značajan za pomorsku tradiciju i kulturu, jer se malo zemalja može pohvaliti da imaju takav brod u svojoj mornarici“, poručio je Jovanović, uz konstataciju da je Jadran jedan od 10 najstarijih brodova u aktivnoj mornaričkoj službi, te jedan od pet najstarijih školskih brodova u svijetu, a po dužini služenja za obuku zauzima treće mjesto, a što sve ljudi, koji će pregovarati o njemu, možda ne znaju…

“Treba da se uvede poseban stepen zaštite za njega, što su tri najveće pomorske sile, SAD, Velika Britanija i Rusija uradile (u sličnim situacijama – prim. aut.) Pored toga što je spomenik maritivno-tehničke kulture u svakom smislu, on je i spomenik tradiciji obrazovanja pomorskog kadra. Ja sam za to da se ŠB Jadran proglasi pokretnim kulturnim dobrom Crne Gore”, poentirao je Jovanović, ističući da je jedrenjak neraskidivo vezan za Tivat, koji je teško zamisliti bez njega u vizuri.

Predsjednik Savjeta NVO Boke Kotorske dr Mašan Ercegović izložio je referat “Boka Kotorska – pregovori koji nas zabrinjavaju”, ističući da su svi u Crnoj Gori saglasni o njenom ulasku u članstvo Evropske Unije, čiji su uslovi definisani Kopenhaškim sporazumom iz 1993, ali da se pojavio i novi problem, koji je uspostavila Hrvatska u vidu seta neriješenih pitanja, kroz ispostavljeni non-pejper. “Sporazum iz Kopenhagena nigdje kao kriterijum pristupanja ne pominje pravo pojedinih država članica da se bilateralna pitanja mogu isticati kao jedan od kriterijuma pristupanja, naprotiv.

Ova pitanja vezana su za disoluciju bivše zajedničke države i sva su direktno vezana za Boku Kotorsku“, smatra dr Ercegović i predložio da se pitanja podjele na ona koja su predmetmeđunarodnog pravnog poretka i ona koja to ne mogu biti, te pitanja koja su predmet sukcesije i koja to nisu.

“Pitanja vezana za brod Jadran i status i razgraničenje na Prevlaci premašuju prosti bilateralni odnos naše države i Hrvatske i njima se mora posvetiti posebna pažnja. To je kompatibilna problematika, pa ih treba tretirati zajedno”, dodao je dr Mašan Ercegović, koji je glasno uputio pitanje „ko i kako zastupa interese Crne Gore i Boke“, jer „nema većeg cilja za državnu politiku jedne vlade od očuvanja teritorijalnog integriteta i suvereniteta“, poručio je dr Mašan Ercegović, predsjednik Savjeta NVO Boke Kotorske.

Član Savjeta NVO Boke Kotorske Ivan Starčević podsjetio je prisutne da su za ovu tribinu uputili pozive Vladi, odnosno njenim Ministarstvima vanjskih poslova i Vojske Crne Gore. „Nije mi jasno zašto ova tema nije interesantna Ministarstvu vanjskih poslova koje se nije udostojilo da nam uopšte odgovori na poziv koji smo joj dostavili za ovu tribinu. Vidite, njihova stolica je večeras prazna, a izostale su i kamere Javnog servisa. Zato i pitanje: da li i oni dijele stav kao i vladino Ministarstvo vanjskih poslova čiji je ministar nedavno primio u Baru na školskom brodu Jadran kolegu iz Hrvatske Radmana Grlića”, rekao je Ivan Starčević.

Starčević se zahvalio komandantu Mornarice Vojske Crne Gore, kapetanu fregate Milanu Jevtoviću i komandantu Školskog broda Jadran kapetanu korvete Ivanu Lakoviću, koji su se ispred Ministarstva odbrane Crne Gore odazvali pozivu. Organizovanje ove i narednih tribina, koje će biti na temu naziva bazena u Kotoru, postavljene (sporne) table u Morinju, i pitanje sudbine Prevlake i razgraničenja na moru, ima za cilj da obezbijedi javnost, transparentnost i obavještenost javnog mnjenja o pitanjima koja su važna za državu Crnu Goru, a posebno građane Boke koji smatraju da u pregovaračkom timu se mora naći mjesto za njihovog predstavnika jer “ko nije za stolom, bude na tanjiru“ kako je poručio Starčević.

ANTRFILE 1

Luković: „Taj brod bi sam, da on može da govori, rekao da je njegov dom Tivat, Boka“

“Priča o brodu ‘Jadran‘ je u ovom trenutku politička, na nivou bilateralnih odnosa Hrvatske i Crne Gore i činjenica je da Hrvatska ima interes da dođe u posjed ŠB Jadran. U javnim nastupima njihovih političara pojavilo se nekoliko argumenata. Jedan od njih je da je brod konstruisao hrvatski inženjer, što je tačno, Josip–Jozo Škarica je bio etnički Hrvat, ali njegova ubjeđenja nisu išla samo u pojedinačnu afirmaciju Hrvatske, nego te jugoslovenske ideje o jugoslovenskom školskom brodu”, obrazložio je publicista i novinar Siniša Luković.

„NJihova teza da je ideju za izgradnju broda pokrenula hrvatska organizacija Jadranska straža je tačna jer je ona imala sjedište u Splitu, ali je to bila panjugoslovenska organizacija, sa osnovnom misijom da širenjem svijesti o moru i pomorstvu kod cijelog stanovništva tadašnje države probudi dovoljno energije, kako bi se stvorio politički jak stav da treba da brani istočnu obalu Jadrana od Italije, koja je pretendovala na nju. Dva pokretača Jadranske straže su bili etnički Italijani. Čitava priča da li je ‘Jadran‘ hrvatski srpski, ili crnogorski je deplasirana. ‘Jadran‘ je po svom karakteru i načinu na koji je napravljen, po svom istorijatu i DNK, jugoslovenski. U njega su nagrađeni napori i ljubav ljudi nekadašnje zajedničke države, od Triglava do Đevđelije”, kazao je Luković.

„Sedam osmina novca potrebnog za njegovu izgradnju izdvojeno je iz državnog budžeta Kraljevine Jugoslavije, a dobar dio je došao preko ratnih reparacija“, naglasio je on.

„Što se tiče veze sa Tivtom, potpuno novi brod sa mješovitom jugoslovensko-njemačkom posadom doplovio je iz Hamburga u Tivat 16. jula 1933. a dočekale su ga vojna muzika i tivatska gradska muzika i vojni i civilni prvaci opštine Tivat. Zvanični zapis predaje između brodogradilišta “H.C. Stülcken &Sohn” u Hamburgu i Kraljevske ratne mornarice Jugoslavije, koja je bila zvanični naručilac broda, a ne Jadranska straža, potpisao je kontraadmiral Marijan Polić, uz prisustvo komandanta pomorskog Arsenala. Na dan kada je upisan u flotnu listu, 19.08.1933, brod se nalazio u Tivtu“, istakao je ovaj novinar i publicista, najveći poznavalac vojne i pomorske istorije Boke Kotorske.

Luković je dodao da je prije izbijanja građanskog rata u Jugoslaviji, 15. oktobra 1990, po redovnom planu održavanja, brod „Jadran“ iz baze ratne luke Lora u Splitu stigao u Tivat, tako da tada nije otet. Na dan odluke Sabora Hrvatske o razdruživanju 25. juna 1991. je bio i dalje tu, kao i kad je Hrvatska, 8. oktobra 1991. godine zvanično proglasila nezavisnost, što je bitno zbog Sporazuma o sukcesiji SFRJ, potpisanog 29. juna 2001. u Beču, po kome pokretna materijalna imovina SFRJ prelazi na državu sukcesora na čijoj se teritoriji ta imovina nalazila na dan, kada je ona proglasila nezavisnost. On je podsjetio i da se po Bečkom sporazumu rješavanje imovinsko-pravnih odnosa pregovorima ne odnosi na imovinu, koja je korišćena u civilne svrhe i naveo niz primjera za to, navodeći da je “Jadran” čak bio i „glumac“ u filmu “Dobar vjetar, Plava ptico”.

„Taj brod bi sam, da on može da govori, rekao da je njegov dom Tivat, Boka. On je ovdje proveo i najljepše i neke od najtežih trenutaka, jer su ga ovdje vraćali u život tivatski meštri”, naglasio je Luković.

ANTRFILE 2 Grlić Radman: „Brod je hrvatski, vratite ga u matičnu luku Split!“

Posle 34 godine hrvatska noga je stala na školski brod „Jadran“, usidren u barskoj luci. To je hrvatskom ministru vanjskih i evropskih poslova Gordanu Grliću Radmanu omogućio potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović. Delegacija Hrvatske boravila je u Crnoj Gori povodom obilježavanja Dana hrvatskog naroda, i do susreta dvojice šefova diplomatije došlo je, po želji gosta, obilaskom školskog broda „Jadran“ koji se nalazi u barskoj luci radi redovnog, godišnjeg održavanja. Grlić Radman je ponovio stav Hrvatske o vlasništvu nad brodom „Jadran“ i ostao je čvrstog uvjerenja da je načinjen prvi korak prema povratku jedrenjaka u „matičnu luku Split“!

„Budući da je bio upisan u matičnu luku Split i da je ovdje bio poslat na remont i više nikad nije vraćen u matičnu luku Split. Brod ‘Jadran‘ je otvoreno pitanje, a razgovarali smo i o drugim otvorenim pitanjima. Državni sekretari obje države koordiniraće sva otvorena pitanja, između ostalog i o odšteti logorašima, vraćanje bazenu u Kotoru njegovo ime koje je bilo…“, rekao je Grlić Radman, dodajući da „za Hrvatsku pitanje razgraničenja na moru ostaje pitanje koje će se rješavati bilateralno“. Među otvorenim pitanjima koja će se rješavati bilateralno, nije bilo mjesta za „Loru“! Hrvatska država izbjegava da otkrije počinioce monstruoznih zločina nad crnogorskim rezervistima. Zvjerstva u bivšem Vojno-istražnom centru „Lora“ kod Splita nije preživjelo 14 crnogorskih rezervista, koji su u proljeće 1992. godine zarobljeni na hercegovačkom ratištu. NJihova prava tokom zarobljeništva trebalo je da štite Ženevska konvencija i zakoni Hrvatske. Nedavno je o patnji koju je doživio tokom 125 dana zarobljeništva, za medije govorio Žabljačanin Veselin Bojović, jedini Crnogorac koji je preživio mučenje u „Lori“.

Da li je ministar Ervin Ibrahimović nešto obećao hrvatskom kolegi prilikom obilaska crnogorskog školskog broda „Jadran“, ostaje otvoreno pitanje. Ono što ne služi na čast domaćinu jeste činjenica da su za vrijeme prijema hrvatskog ministra sa broda „Jadran“uklonjene sve ikone koje je posada ovog broda uglavnom dobijala prilikom plovidbi i posjeta lukama širom svijeta.

Antrfile 3 LEKIĆ: VRIJEME JE DA SE VLADA UOZBILJI

Bivši diplomata Miodrag Lekić smatra da je došlo krajnje vrijeme da se država Crna Gora, odnosno njena Vlada i Ministarstvo vanjskih poslova, napokon uozbilji kada je u pitanju Prevlaka. Gostujući na tematskoj emisiji TV Vijesti o spornom graničnom pitanju Prevlake, nekadašnji šef crnogorske diplomatije je iznio niz argumenata u pravcu političkog stava da ova oblast treba da pripadne Crnoj Gori, kako na kopnu tako i na moru.

Lekić je naglasio da je došao poslednji čas da crnogorska diplomatija iznese osnovna načela svog pristupa problemu Prevlake, i da ova tema ne smije nipošto biti pitanje nekih stranačkih sektora unutar Vlade, nego obaveza cijele Vlade. U ovoj emisiji moglo se čuti kako teritorija Prevlake poslednjih 200 godina nikada nije bila u civilnoj vlasti, već isključivo vojnoj. U tom smislu ne može biti govora o ingerencijama Hrvatske nad tim područjem u vrijeme SFRJ. Na ovo se nadovezuju argumenti o geo-političkoj i ambijentalnoj cjelovitosti Bokokotorskog zaliva, kojoj ne ide u prilog podjela između dvije države na samom ulazu u zaliv. Konačno, prof. Miodrag Lekić je javnosti pokazao nekolicinu dokumenata koja nesumnjivo pokazuju da su mimo vojne vlasti JNA, civilnu, sudsku i saobraćajnu vlast u oblasti Prevlake, do 1992. godine vršili centri iz Crne Gore, a ne Hrvatske.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)