ČEKATE GREŠKU? MALO MORGEN!

Piše: Kasper

Nema veće nemoći od one koja se prerušava u nadanje. Nema većeg priznanja poraza od toga da ti je jedina strategija – da protivnik pogriješi.

Upravo tu nemoć trenutno demonstrira najveći dio parlamentarne opozicije u Crnoj Gori, predvođen DPS-om. Sjede, često gunđaju ali čekaju. Kao lovci bez „oružja“, nadaju se da će se plijen sam saplesti. Ili da će neko iznutra iz sadašnje većine – zalutati, pokleknuti, posrnuti.

Ali, opozicionari, malo morgen!

Jer koliko god vi priželjkivali krizu unutar većine, toliko vam promiče jednostavna činjenica – ljudi koji danas vode Crnu Goru nijesu ni politički naivni, ni strateški nepismeni. Spajić, Mandić, Knežević, Bečić i ostali lideri – koliko god vas ta kombinacija zbunjivala, provocirala ili nervirala – pokazali su zavidnu političku zrelost. I ono što je još važnije: svijest o istorijskoj odgovornosti.

Jasno je – različiti su. Nijesu braća po ideologiji, ni saputnici iz političkog djetinjstva. Ali jesu partneri u istorijskom trenutku koji traži hladnu glavu, kompromis i viziju. I zato, uprkos varnicama, neslaganjima u parlamentarnoj većini – ona opstaje. Ne zbog matematike, nego zbog svijesti da alternativa ne postoji. Ili je, u ovom slučaju, trula.

DPS i njegovi sateliti ne nude novu politiku. Oni nude povratak u stari mrak. Sve što govore staje u jednu rečenicu: „Vidjećete, nećete vi još dugo.“ A šta ćemo vidjeti? Da su recimo, izglasali budžet? Da su se dogovorili oko ključnih imenovanja? Da su postigli spoljnopolitičku stabilnost? Pa već smo vidjeli. I to vas boli.

Jer za razliku od vaših vremena kad se sve rešavalo iza zatvorenih vrata, danas se razlike ne kriju – ali se prevazilaze. I to vas nervira. Nema više dogovora u skupim hotelima, nema više zapošljavanja po partijskoj liniji bez kontrole, nema više ćutanja pred korupcijom – sad se sve vidi. I to vas plaši.

Zato ste nervozni kad neko iz većine kaže nešto drugačije. Kad se Spajić ili Mandićem ne slože sa nečim i daju vremena razgovoru i dogovoru – odmah pišete nekrolog. Kad Mandić spomene neku istorijsku temu – vi već vidite raspad. Kad PES iznese rezervu po nekim pitanjima – vi slavite kao da je pala vlada.

Ali nije. I neće.

Jer Crna Gora prvi put ima većinu koja zna da kompromis nije slabost nego snaga. Koja zna da nije poenta u identitetima, nego u rezultatima. I koja zna da od vašeg čekanja ne treba da strepi – nego da vas pusti da sami sebe uništite.

Jer sve što imate da kažete je – „čekamo da padnu“. A narod već zna: oni koji čekaju tuđi pad, najčešće nemaju svoj uspon.

Zato, dok vi sakupljate iskrice, ova većina gradi put. Dok vi brojite neslaganja, oni broje realizovane projekte. Dok vi huškate i njuškate, oni prave budžete bez deficita. Dok vi kukate, oni reformišu.

I zato vam poruka nije ni prijetnja ni poruga. Već kratka i jasna:

Čekate grešku? Malo morgen!

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nijesu nužno stavovi redakcije Borbe)