Ćacilend razbio plan ulične pobune: Vučićev velemajstorski potez koji je spriječio krvavi plan!

piše: Dražen Živković, glavni i odgovorni urednik TV PRVA za Crnu Goru i osnivač portala BORBA

U svakoj ozbiljnoj partiji — bilo šahovskoj, bilo političkoj — presudan trenutak dolazi kad jedan potez ne samo što brani poziciju, već razara plan protivnika. Takav potez, koji mijenja tok partije bez ijedne figure žrtvovane na tabli, u ovoj političkoj sezoni izveo je Aleksandar Vučić.

Ćacilend nije slučajni šator u parku — to je velemajstorski top na sedmoj liniji koji je spriječio mat institucijama.

Jer da nije Ćacilenda, da nije te mirne, nenasilne, ali strateški neprobojne studentske linije u Pionirskom parku, protestna operacija bi već bila završena. I to ne izborima, ne dijalogom, nego direktnim jurišem na Predsjedništvo i Narodnu skupštinu.

Plan je bio jednostavan, surov i već viđen: izazvati haos, isprovocirati policijsku intervenciju, proliti krv i zatim pokrenuti lavinu radikalizacije, kao gorivo za pokušaj nasilne smjene vlasti.

Taj scenario su već pokušavali više puta: upadi u institucije, incidenti ispred državnih organa, brutalna retorika i organizovano nasilje. Ali ovaj put, sve im je presjekao jedan tihi otpor — Ćacilend.

U Ćacilendu nema nasilja. Nema parole. Nema megafona. Ima knjiga, mirnih mladih ljudi i jasne poruke: institucije se ne osvajaju preko ulice. I baš zato im smeta. Jer se Ćacilend ne može optužiti za ekstremizam, a upravo takvu reakciju su blokadari trebali. Njima nije potreban kompromis — njima je trebala žrtva. Sukob. Krv.

Zato danas ne znaju gdje udaraju. Kada im je ključna tačka plana neutralisana bez nasilja i bez pompe, ostalo im je samo da se raspadaju po linijama unutrašnjih sukoba. Blokiraju ulice bez strategije. Mijenjaju zahtjeve iz dana u dan. Ko se danas uopće sjeća početnih parola? Niko. Zahvaljujući Ćacilendu, sve se svelo na samo jedan, panično ponavljani zahtjev: uklonite studente.

Jer bez toga nema juriša. Bez toga nema scenarija. Bez toga se policija nema s kim sukobiti, nema slike haosa, nema legitimizacije nasilja. Ćacilend je top koji mirno stoji i zbog kojeg se tabla ne otvara.

I zato su nervozni. Svakim danom sve više. Njihova histerija nije znak snage — to je znak da su shvatili da im je partija već izgubljena. Nije bilo spektakularne mat-kombinacije. Samo jedan precizno postavljen potez koji ih je zaledio. A sada, u nedostatku narednog koraka, počinju da jedu sopstvene figure. Samouništenje je u toku.

Ćacilend je velemajstorski potez. Simbol mudrosti u trenutku kada su drugi računali na sukob. I upravo zato — ostaje na tabli. Ne zbog tvrdoglavosti režima, već zato što bez njega Srbija ne bi imala institucionalnu odbranu od uličnog udara.

Vučić je postavio top. I partija je odlučena.