Piše: Marko Kentera, nekadašnji sekretar za privredu i finansije i direktor JU Grad teatar i TV Budva
Budva je ponovo postala ogledalo političkog licemjerja. Grad u kojem se, kao na pozornici japanskih drama Nō, likovi smjenjuju pod različitim maskama ali suština ostaje ista – glad za foteljom.
Sada se igra predstava oko hrama Svetog Marka a iza nje je u suštini prljava trgovina principima, uvjerljivo najskuplja vjerska šarada u istoriji budvanske politike.
Do juče su isti ljudi, danas okupljeni u prevrtljivoj koaliciji DPS – Evropski savez – Budva naš grad, nazivali Mitropoliju crnogorsko-primorsku „Crkvom Srbije“, upozoravali na „udar na građanski karakter države“ i pozivali se na sekularizam. Danas, sa potpisom istih glasača, planiraju da iz opštinskog budžeta izdvoje više od milion eura za izgradnju hrama Svetog Marka i još milion za prateće parkinge, projekte i sl.
DPS-u i SDP-u je od „sekularne države“ do javnog finansiranja oltara, trebalo samo pola godine i nekoliko udobnih fotelja u lokalnoj vlasti.
Koalicija koja nema program, nema ideju ni kičmu, ima samo jedno a to je strah od gubitka vlasti. Zato sada svi borci „za pravednu Crnu Goru“ ćute. Ćuti DPS koji se nekad zaklinjao u „odbranu države od klerikalizacije“.
Ćuti SDP koji je, kad mu je to donosilo poene, držao lekcije o evropskim vrijednostima i koji se pretvorio u tihu sjenu samog sebe, dok njegov potprdsjednik Odžić pokušava da odigra performans kako bi stvorio privid da hoće da zadrži obraz u društvu onih koji ga svakodnevno prljaju.
Sve ovo nije pitanje vjere. Ovo je pitanje poštenja koje je skrajnuto u Budvi.
Vjera je lična stvar, ali budžet je stvar svih građana. Do juče su iz DPS i SDP prozivali bivši DF da se javni novac preliva u crkvene zidove, a ne u vrtiće, kanalizaciju i škole i da to nije duhovnost već korupcija uma a danas ćute, zbog dva ili tri direktorska mjesta i par apanaža. Principijelno, kako samo DPS umije.
Bio bi daleko od objektivnosti kad ne bi rekao da sličnu principijelnost pokazuje i tzv. srpska opozicija u Budvi.
Partijski program su negdje izgubili na putu od svojih kancelarija do zgrada Vlade i Skupštine Crne Gore.
Jednako kako su jeftino podali svoje „principijelne“ stavove prema „majčici Rusiji“ kad su glasali za slanje crnogorskih vojnika u Ukrajinu, za još par mjeseci u fotelji, tako bi prodali „svetu srpsku zemlju na Kosmetu“, „bratsku vlast u Beogradu“ i kompletnu paštrovsku Svetu goru za dva – tri dodatna ministarska mjesta.
Ne smijem da pomislim kojom brzinom bi NSD Budva ušao u vlast da ih Jovanovićeva grupa „Budva naš grad“ pozove da budu dio njihove vizije razvoja grada.
Što bi se narodski reklo – Sastale se delije…
Licemjerje budvanske vlasti danas blista u punom sjaju. Oni koji su godinama pljuvali po svetinjama, kojima je riječ Kosmet bila trn u oku, a Srpska pravoslavna crkva najveći neprijatelj, danas pristaju da glasaju za donaciju hramu i da se iduće godine, ako zatreba, slikaju pored temelja hrama Svetog Marka – bez stida, bez pokajanja, bez ijednog „oprostite“.
To su isti oni koji su na Cetinju huškali na nasilje protiv ustoličenja mitropolita Joanikija, istomišljenici onih koji su decenijama pokušavali da sruše spomen-ploču oslobodiocima Budve, a sada bi, eto, da glume graditelje i vjernike. DPS, SDP, SD i njihovi politički privesci iz grupe „Budva naš grad“ dokazali su da će prodati i vjeru i čast za par udobnih fotelja. Njihova „principijelnost“ traje onoliko koliko traje i njihov mandat, a njihova ideologija mijenja se brže od boje bilborda u kampanjama.
Ista vlast bi danas da podiže hramove, sjutra bi ih rušili – sve u zavisnosti od toga na kojoj strani stoji vlast i kolika je dnevnica. Budva je, nažalost, ponovo svjedok farse u kojoj se svetinja koristi kao rekvizit, a vjera kao kulisa za još jedan čin političkog prevarantstva.
Platforma koalicija koju čine DPS-SDP-SDP i Jovanovićeva grupa Budva naš grad je bez kompasa, vođena interesom ne razlikuje sveto od profanog.
Hram Svetog Marka umjesto da bude simbol vjere pokušavaju da prevedu svojim jeftinim igrama u spomenik političkoj prevrtljivosti.
Jedan dio Platforma koalicije tvrdi da se u Budvi se ne gradi hram Bogu već oltar licemjerju a drugi dio iste vlasti sve to vidi kao reanimaciju svog propadajućeg položaja zbog izdaje principa i programa.
Kad se jednog dana podignu zidovi hrama Svetog Marka bio bi red da svaki od vođa Platforma koalicije lično u kamen ukleše pravu istinu da tu nije položen temelj duhovnosti već temelj njihove izdaje sopstvenih principa.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nijesu nužno stavovi redakcije Borbe)
