Piše: Ognjen Crmčević

Mjesecima je glavno lokalno pitanje u Budvi zašto se u tzv. nezavisnim medijima promoviše teza da je Budva grad katoličkog i tzv. hrvatskog naslijeđa.

Svakodnevno se u indipendentističkim medijima čitaju tekstovi i ispovjesti „starih Budvana“ koji govore o svojim precima pogrešno ili zlonamjerno izjednačavajući Dalmaciju ili nekadašnje teritorije Mletačke republike i Austrougarske, s sjedne strane i Hrvatsku.

Da je „kampanja“ drugačija, da se insistira na stavu da je Budva srpski grada svakodnevno bi stizali protesti, protestne note i međunarodna upozorenja. Kada je situacija obrnuta svi blagonaklono gledaju na ovaj pokušaj reinženjeringa istorijskih činjenica.

Čuvena srpska spisateljica Vida Ognjenović, parafrazirajući budvanski Statut cara Dušana iz XIV vijeka, piše:

Budva je slobodan grad.

Svako ko ulazi u Budvu postaje slobodan čovjek. Jer Budva je Budva je Budva.

Budvani, iako predominantno srpskog porijekla kada je u pitanju period unazad 200 godina, prije svega su „građani svijeta“ što dokazuje svaki dio njihove istorije u poslednja dva milenijuma.

U Starom gradu, kao najvažnijem dijela današnje budvanske opštine, koju odavno čine i njoj gravitiraju teritorije plemena Grbaljana, Brajića, Paštrovića, Maina i Pobora, još od kraja 18 vijeka, u većini žive došljaci sa područja tadašnje Crne Gore, Srbije, Turske i Austrougarske.

Ugledne stare budvanske porodice o kojima se danas prave brojni filmovi i pišu priče došli su iz dalekih krajeva Poljske, Češke, Italije, Turske, Srbije, Španije i Austrougarske.

Ćirilica uz govore okolnih plemena polako je zauzimala mjesto i postajala važnijom od italijanskog i njemačkog jezika i njihove kulture.

Grbljani i Paštrovići rađali su se u gradu u kome je grobnica Stefana Ljubiše.

Od Enhelejaca, Ilira i Feničana preko Srba, Mletaka i Austrougara do Crnogoraca, Francuza pa opet Srba i Crnogoraca stigli smo, trošeći stotinu po stotinu godina do današnjih dana.

U dugoj istoriji grada, koja po mitu doseže i u vrijeme od prije tri milenijuma Budva je mijenjala pripadnost imperijama ali, da budemo iskreni, nikad nije bila dio Hrvatske, u kojoj god formi da je ona postojala. To nije njena prednost ni mana, jednostavno usputna činjenica.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije portala Borba)

Tagovi