Bruka bruku stiže: Šest dana od bjekstva Medenice, ni sastanaka državnog vrha, ni ostavki

Prošlo je šest dana otkako je Crna Gora dobila još jedan šamar u lice pravde – Miloš Medenica, prvostepeno osuđena osoba, napustio je državu pred očima cijelog bezbjednosnog aparata.

Dok se javnost opravdano pita kako je moguće da se scenario „otvorenih vrata“ za bjegunce ponavlja, premijer Milojko Spajić nastavlja sa politikom ignorisanja realnosti, pokazujući zabrinjavajući nedostatak odgovornosti prema funkciji koju obavlja.

Institucionalna tišina kao saučesništvo

Umjesto hitne reakcije, vanredne pres konferencije i jasnog polaganja računa građanima, premijer bira tišinu. U trenutku kada su temelji bezbjednosnog sektora uzdrmani, ovakva pasivnost prvog čovjeka izvršne vlasti ne može se tumačiti nikako drugačije osim kao nedoraslost funkciji. Premijer koji se skriva iza šturih saopštenja dok mu osuđeni kriminalci bježe preko granice, šalje opasnu poruku: da su institucije nemoćne ili, što je još gore, saučesnici u sopstvenoj neefikasnosti.

Bezbjednosni sektor na koljenima

Situacija u bezbjednosnom sektoru odavno nije bila alarmantnija. Prepucavanja na relaciji Vlada – Ministarstvo unutrašnjih poslova – ANB postala su svakodnevica, dok profesionalizam i koordinacija ispaštaju. Ministar unutrašnjih poslova, Danilo Šaranović, uputio je jasan signal premijeru, uslovljavajući sastanak prisustvom ključnih figura: direktora ANB-a Ivice Janovića, ministra pravde Bojana Božovića, ali i predstavnika sudstva.

Ovaj potez Šaranovića ogolio je činjenicu da komunikacija unutar bezbjednosnog lanca ne postoji, te da se odgovornost pokušava „prebaciti“ s jedne adrese na drugu, dok sistem krvari.

Nedorastao funkciji

Kao čelnik izvršne vlasti, Spajić je po Ustavu i zakonu najodgovornija ličnost u državi. Njegova obaveza nije samo vođenje ekonomskih tabela, već i očuvanje ustavnog poretka i sigurnosti. Izostanak bilo kakve konkretne akcije povodom bjekstva Medenice dokaz je:

• Političke nezrelosti: Nesposobnost da se preuzme odgovornost u kriznim situacijama.

• Ignorisanja Skupštine: Odbijanje da se podnese izvještaj onima koji su ga birali.

• Bezbjednosnog vakuma: Dopuštanje da se sektor bezbjednosti pretvori u poligon za partijska nadmetanja umjesto da bude brana kriminalu.

Crna Gora ne smije biti država u kojoj je bjekstvo od pravde lakše od prelaska pješačkog prelaza. Ako premijer nije u stanju da kontroliše sopstveni aparat i obezbijedi sprovođenje sudskih odluka, postavlja se legitimno pitanje – u čije ime on zapravo upravlja državom?