Bravo mu ga i bravo nam ga!
Piše : Goran Danilović
Nakon prekjučerašnjeg sastanka „naše većine“ rekao sam „da osjećam gorčinu zbog silnih ucjena i da bih volio da smo se dogovorili koji dan prije“!
Nije lijepo citirati sebe ali je u politici katkad neophodno podsjetiti.
U perverznoj smo situaciji!
Manipulacija, neiskrenost, dvoličnost, lažna zabrinutost, primitivno lukavstvo, to su maniri nekih s kojima smo pregovarali. Nije mi bilo teško da prepoznam namjere i te podle poteze koji će nas dovesti do ovog neslavnog „kraja“.
Nije to politika, dragi moji, nego odvaratno političko piljarenje koje je kod nas još uvijek na cijeni.
Reći to, međutim, prekjuče i sasuti im sve u lice na konferenciji za štampu značilo je biti krivac za nepostizanje dogovora, što je najmanje bitno, nego i sahraniti poslednju nadu za sve one koji su vjerovali da su se „pobjednici“ dogovorili. Onaj koji saopštava loše vijesti, govorio makar sve suštu istinu, bude razapet jer istina boli.
Rekao sam da smo mi potpisali sve što se od nas tražilo, a komociju da ne potpišu nego da ostanu na „vokalnoj podršci“ dobili su oni koji to ničim nisu zaslužili. Ko im je obezbijedio tu komociju zaključite sami!
Svakako, bilo mi je i ostalo sasvim jasno, da Đukanovića zakoni i Ustav ne obavezuju, makar mi bili sto odsto u pravu. Jasno mi je da je ranije davao mandat na osnovu nečuvenog „uvjerenja“, davao mandat primjenjujući „analogije“ na Ustav što je sramno i pogubno po državu ali sam osjećao i osjećam gorčinu što smo mi svjesno dali prostor da Đukanović ponovo nadigra sve. Dati svjesno otvorenu priliku za manipulisanje velikom magu manipulacija znači uraditi to smišljeno, s namjerom i po prećutnom dogovoru.
Kada već prekjuče poslanici GP URA nijesu htjeli da daju potpise nego samo vokalnu interpretaciju istih, pitam zašto smo onda juče poslali potpise? Time smo samo dokazali da su potpisi važni, a tvrdili smo suprotno. I to, navodno su važni u danu koji je poslije posljednjeg dana koji je važan?
Vokalno prenemaganje i navodna principijelnost da „ništa nije gotovo dok sve nije gotovo“, otvorilo je velika vrata Đukanoviću da svojom odlukom onom vokalnom prenemaganju doda svoj neophodni instumental – sada i svira i pjeva u svačijim ušima.
Rezultat je sljedeći;
DPS je zadovoljna jer je Đukanović predsjednik države, a u nefunkcionalnosti Ustavnog suda, još je i ključni tumač Ustava zajedno sa svojim timom golobradih pravnika – bravo mu ga!
Ne dajući potpise kada se moralo, nego kad ne treba, URA je zadržala kontrolu nad oborenom Vladom, a oboreni premijer je postao „oboreni sa neograničenim rokom trajanja“ – bravo mu ga!
Mi, pobjednici od 30. avgusta 2020, dakako da su to i URA i SNP, dobili smo mandatara, sa potpisima dan poslije, a ne dan prije, samo što nijesmo obezbijedili i mandat za mandatara jer su neki smatrali da potpisi nijesu važni – bravo nam ga!
Po dubini su ostali svi koji su u dobrim odnosima sa palom vladom, Đukanovićem i nepostojećim Ustavnim sudom. Dakle, ne potpišeš kad treba, a potpišeš kad ne treba i „saldo je nula“!
Mi, pobjednici od 30. avgusta 2020, mi koji smo sebe pobijedili više puta, tako sada imamo: većinu u Skupštini, palu vladu, predsjednicu Skupštine i mandatara za sastav nove vlade. Nemamo samo Đukanovića i funkcionalan Ustavni sud, ali Đukanović ima nas – „saldo je nula“!
Imamo i izbore ali ih nećemo jer i onako imamo gotovo sve što se na izborima može dobiti?
Đukanović ima Ustavni sud kojega inače nema, ima mjesta po dubini ostvarena kroz manjinsku vladu, ima u toj istoj vladi SDP, BS, HGI i neke manjinske albanske stranke, nezavisne ministrice i nudi izbore na kojima ništa od toga ne može dobiti. Izbora, međutim, neće biti jer obje strane imaju sve što im treba, a na izborima se ne nudi i ne osvaja?
Da je Kralj Nikola živ, i da je sad na postelji, da smo mi „demokratija kao što jesmo“, da ga ispraćamo kao Englezi Kraljicu, zapjevao bi „…nemojte me kopat ođe“!