BRATSTVO I MRZITELJSTVO

PIŠE: SIBIN

Neko je primjetio (mrzi me sad kopati po biblioteci), da je – „privatno političko“, što bi ga značilo da je na balkanu – intimno političko, jer je ovdje ona sastavni dio kolektivnog straha, autocenzure, dubokog nepovjerenja još dublje usađenog i s koljena na koljeno prenošenog među ovaj provincijski plebs.

Nakon što je Hrvatska, nogometna momčad na europskom prvenstvu nogirana, njihov trener dade izjavu u kojoj reče kako su „počeli slaviti poraze kao Srbi Kosovski boj.“

Šta, dakle, o hrvatskom valjanju lopte misli, npr., mišljenju sklon Miljenko Jergović, pročitajte u njegovoj kolumni… Kojoj, kao izbirljiv čitalac sa strane, dodao bih još ovaj Borhesov savjet: „Čudo nema pravo da se ponavlja.“

O ovoj, pak, sasvim sigurno više nacionalističkoj a najmanje opet fudbalskoj izjavi – gle to – nijedan kolumnist regiona ni slova, a nije da nije bruka i sramota, kao i onaj „detalj“ dizajniran na dresu.

Bodrijar je pisao kako manjak političkog otkrivamo još i u činjenici da je politika u savremenom svijetu baš u svemu. Kod nas, na brdovitom balkanu, višak političkog otkriva da je događaj političkog još uvijek u dalekom obećanju.