Kultni serijal „Opstanak“, Bremova knjiga „Život životinja“, „Lovačke novine“, jedan dvogled, nebo iznad Ravne Rijeke kod Bijelog Polja podno Bjelasice, radoznalost tadašnjeg dječaka – prirodnjaка, a zatim i decenije proučavanja, učinili su da Brano Rudić iz Požege postane živa enciklopedija o svijetu ptica, najvećim dijelom skrivenim od ljudskog oka.
Svoju najnoviju knjigu „Ptice Uvca i okoline“, posvetio je pernatim stanovnicima nadaleko čuvenog rezervata prirode, pa je dosadašnjim istraživanjima koja su pobrojala ukupno 130 vrsta na ovom terenu, dodao 96 novih.
Prethodnim istraživanjima bile su obuhvaćene uglavnom ptice grabljivice. O drugim vrstama, a naročito o pticama vodenih staništa, bilo je manje podataka.
Uz pomoć čuvara Specijalnog rezervata prirode „Uvac“, članovi Ekološkog udruženja „Čuvari prirode“ iz Požege radili su detaljna istraživanja vodenih staništa, Uvačkih jezera i njihovih pritoka, Kladnice, Veljušnice i Tisovice – objašnjava strastveni prirodnjak Brano Rudić, inače nastavnik tehničkog obrazovanja u Požegi – Zabeležen je veliki broj vodenih ptica, od kojih je najvažnije prisustvo velikog ronca, sa najstarijom i najznačajnijom populacijom u Srbiji.
Pored stanarica, tu su prolaznice, lutalice i zimovalice iz reda šljukarica, štakara, norova, gnjuraca, guski i galebova… Tu su i neke retke vrste dnevnih grabljivica (crni strvinar, crni orao, belorepan, orao ribar, kratkoprsti kobac, crna lunja, riđi mišar, eja livadarka, poljska eja, mali soko i siva vetruška) i sova (gaćasta kukumavka, dugorepa sova i buljina)…
Tako je uz prisustvo beloglavog supa, zbog koga je područje rezervata Uvac identifikovano kao nacionalno i međunarodno značajno područje za ptice – Important Bird Areas – IBA, svijet rezervata prirode dodatno rasvijetljen za široki krug radoznalaca, od ljubitelja ptica i prirode, preko istraživača, do predstavnika upravljača zaštićenog područja.
Između ostalog, od Rudića saznajemo ono što smo slutili, da svijet ptica i njihovi dometi mogu biti nedostižni za čovjeka, koliko god da je među vrstama superioran.
Primjera radi, nedavno se pojavila vijest da se na početku rata na Bliskom istoku, na nebu punom projektila, dronova i aviona, zatekao jedan stanar Uvca. Ženka beloglavog supa Rajka, svjedoči njen satelitski prijemnik, „javila“ se iz Sudana, a zatim su iščitani njeni preleti preko Arabijskog poluostrva…
Svake godine u SRP „Uvac” markira i aluminijumskim i plastičnim prstenovima obeleži 15 do 20 mladunaca. Dugoročni program praćenja, prstenovanih i krilnim markicama obeleženih, beloglavih supova u Srbiji započeo je 1986. a intenziviran je 2004. godine. Većina mladih, nezrelih ptica zimski period godine provodi na jugu i jugoistoku Balkanskog poluostrva i na Bliskom Istoku, ali su ptice zabilježene i u Francuskoj, Rusiji, Ukrajini, Estoniji, Poljskoj, Rumuniji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Albaniji, Iraku i Saudijskoj Arabiji, Izraelu, Turskoj…
Najviše kontrolnih nalaza je iz Grčke, Bugarske, Italije, Sjeverne Makedonije i Mađarske – objašnjava Rudić – Prvi put je zabilježen beloglavi sup iz Srbije na afričkom kontinentu, ženka Rajka je, pošto je preletjela Malu Aziju i Bliski Istok, poslala signal satelitskog odašiljača iz Egipta i Sudana. Ono o čemu sam maštao u mladosti sada je realnost: svake godine se u Srbiji satelitskom telemetrijom obeleži nekoliko ptica radi praćenja njihove migracije.
Ekološko udruženje „Čuvari prirode“ čiji je Rudić osnivač, osnovano je 2013. godine u Požegi, do danas, ostvarilo je saradnju sa svim domaćim relevantnim državnim i naučnim institucijama, kao i relevantnim, inostranim – tako su Požežani postali često ključni saradnici u brojnim i važnim naučnim projektima.
Većinu istraživanja radimo na području zapadne i jugozapadne Srbije, na Uvcu, Zlatiboru, valjevskim planinama, u okolini Priboja i Prijepolja i na Pešteru. Takođe, požeška kotlina sa brojnim rekama je veoma važno gnezdilište i odmorište za ptice i svake godine radi se redovan monitoring vrsta.
Moji omiljeni ptičarski tereni su Zlatibor i Uvac, sa velikom koncentracijom i raznovrsnošću ptica grabljivica – ističe Rudić – Posebno je zanimljiv Maljen jer je identifikovan kao međunarodno značajno područje za ptice (Important Bird Areas – IBA), a posebnu vrijednost predstavlja prisustvo u gnezdilišnom periodu brojnih vrsta kao što su: suri orao, zmijar, jastreb, osičar, crna roda, polojka, vodenkos, krstokljun, čižak, leganj, običan popić, ćubasta senica, planinska siva senica, kos kamenjar, obična beloguza, vinogradska strnadica i velika strnadica…
Za neke od navedenih, to su jedini lokaliteti njihovog prisustva u sjeverozapadnoj Srbiji tokom ljetnjeg perioda i samim tim granica njihovog rasprostranjenja.
Naš sagovornik, čovjek od terena opremljen fotoaparatom i znanjem, nenametljivi je gost u čudesnom svijetu ptica.
Priroda je dostigla savršenstvo u ptici. Ako postoji savršena ptica onda je to vjerovatno meni omiljeni suri orao. Suvereni vladar vazdušnih prostranstava, čest prizor na grbovima srednjovjekovnih vladara, inspiracija je mnogim piscima i pjesnicima.
Najveća koncentracija parova upravo je u zapadnoj i jugozapadnoj Srbiji i broji oko 35, dok se nacionalna populacija procjenjuje na 90 parova. Treba pomenuti i to, da se, kao i većina ptica grabljivica, nalazi na listi strogo zaštićenih vrsta.
Tako se okončao jedan razgovor sa čuvarom ptica, uz dogovor da će živopisna i ugrožena klisura rijeke Đetinje, napadnuta sa svih strana ljudskom težnjom da se svaki kutak prirode preoblikuje i pokori, biti jedno od narednih odredišta zaštitara.
(Novosti)
