Božović: Status srpskog jezika u Crnoj Gori predstavlja suštinsko ustavno pitanje!

Danas obilježavamo 120 godina od donošenja Ustava Knjaževine Crne Gore iz 1905. godine, prvog ustava u našoj istoriji. Taj ustav predstavljao je prelomni trenutak, jer je po prvi put jasno postavljena granica vlasti i potvrđeno načelo da niko, pa ni vladar, nije iznad prava, saopštila je poslanica NSD-a Jelena Božović na Okruglom stolu povodom jubileja 120 godina Ustava za Knjaževinu Crnu Goru iz 1905. godine

Njeno saopštenje prenosimo integralno.

Ustav nikada nije bio zamišljen kao puki simbol ili formalna deklaracija, već kao normativna brana samovolji vlasti. NJegova suština je da ograniči moć, uspostavi pravni poredak i zaštiti građanina. On mora biti iznad dnevne politike i trenutnih interesa, jer predstavlja temeljni društveni ugovor između države i građana.

Ustav iz 1905. godine uveo je podjelu vlasti, Narodnu skupštinu i prve oblike kontrole izvršne vlasti, čime je Crna Gora zakoračila putem moderne evropske države.

Savremeni Ustav mora biti dokument normativnog i društvenog konsenzusa, u kojem se građani prepoznaju i kojem vjeruju. On mora da štiti, a ne da dijeli; da stvara osjećaj pravde, a ne nejednakosti. Zato je ustavnost neraskidivo povezana sa principom stvarne jednakosti građana.

Iz tog principa jednakosti prirodno se otvara i pitanje jezika kao ustavnopravne kategorije. Jezik nije sporedno niti simboličko pitanje, već osnovni način na koji građani učestvuju u javnom životu i ostvaruju svoja prava. Zbog toga je jezička politika uvijek pitanje ustavne ravnopravnosti.

U tom kontekstu, status srpskog jezika u Crnoj Gori predstavlja suštinsko ustavno pitanje. Najveći broj građana koristi srpski jezik u svakodnevnoj i javnoj komunikaciji, ali on nema status službenog jezika. Takvo ustavno rješenje kod značajnog dijela građana stvara osjećaj isključenosti i nejednakosti i otežava da Ustav bude prihvaćen kao zajednički društveni okvir.

Poseban problem nastaje onda kada do povreda Ustava dolazi od strane onih koji su pozvani da ga štite. U prethodnom periodu svjedočili smo situacijama u kojima su pojedine sudije Ustavnog suda odlučivale o sopstvenim pravima. Odlučivanje u sopstvenoj stvari predstavlja ozbiljno kršenje osnovnih pravnih principa i direktno narušava povjerenje građana u ustavni poredak.

Posebno zabrinjava primjer iz 2022. godine, kada su lokalni izbori neustavno odloženi. Iako je Ustavni sud takve izmjene zakona proglasio neustavnim, njegova odluka nije proizvela nikakvu pravnu posljedicu. Time je poslata poruka da Ustav postoji, ali da se zakljucci Ustavnog suda ne poštuju.
Sve navedeno nas vraća osnovnom pitanju da li želimo ustav koji postoji samo formalno ili ustav koji se stvarno poštuje i primjenjuje. Poštovanje Ustava podrazumijeva i postojanje Ustavnog suda koji će djelovati nepristrasno, dosljedno i u skladu sa osnovnim načelima ustavnosti, a ne u interesu pojedinaca ili političkih struktura.

Povjerenje u ustavni poredak ne može se graditi tamo gdje se odluke donose selektivno, niti tamo gdje oni koji su pozvani da štite Ustav od njega odstupaju.

Gubitak povjerenja građana u institucije najopasnija je posljedica nefunkcionalne ustavnosti. Kada građanin ne osjeća da ga Ustav štiti, ustavni poredak gubi smisao.

Zato danas, obilježavajući 120 godina od prvog ustava, ne smijemo ostati na simbolici. Naša obaveza je da Ustavu vratimo njegovo izvorno značenje – da bude iznad vlasti i u službi građana.

Samo takav Ustav može biti temelj istinske pravne države.