Borba odgovorila Čarapiću: Sjedi đe si, ni za đe si nijesi, okani se interneta jer nagrdi Evropu sad gore no opozicija!

Šef poslaničkog kluba Pokreta Evropa sad Vasilije Čarapić ironično je prije par dana komentarisao pisanje Borbe da je Pokret Evropa sad podijeljen po pitanju navodnog uticaja njemačkog ambasadora Petra Feltena koji, prema tvrdnjama lidera DNP-a Milana Kneževića, pokušava da utiče na „prekomponovanje“ parlamentarne većine, odnosno da pojedinačno na „raport“ zove poslanike Pokreta Evropa sad ne bi li ih ubijedio da je bolja opcija da Vladu formiraju sa DPS-om.

Čarapić je ironično reagovao na pisanje našeg portala da pojedini poslanici PES-a ne žele da formiraju vlast sa DPS te poručio:

„Borba tradicionalno pred izbore traži sprege između PES-a i DPS-a. A kad smo kod podjela unutar partije, možda ne bi bilo loše da isčačkaju koja se to partija podijelila u Budvi da bi jedna frakcija napravila vlast sa DPS-om. Možda im je to promaklo“, napisao je Čarapić na X-u.

Borba tradicionalno pred izbore traži sprege između PES-a i DPS-a. 🥱
A kad smo kod podjela unutar partije, možda ne bi bilo loše da isčačkaju koja se to partija podijelila u Budvi da bi jedna frakcija napravila vlast sa DPS-om. Možda im je to promaklo. pic.twitter.com/6H8lQWzGM9

— Vasilije Čarapić (@CarapicVasilije) March 15, 2025

Čarapić međutim prenebregava da je poslednjih nekoliko mjeseci samo Borba konstantno na svojim naslovnim stranama svakodnevno imala tekst o dešavanjima u Budvi. Možda je Čarapiću to promaklo od odlaska na čajanke sa njemačkim ambasadorom i u pauzi od pravdanja političkog sporazuma koji je nedavno njegova stranka potpisala sa DPS-om i drugim partijama a u kojima su se složili da stave moratorijum na pitanja koja „dijele“ jasno se stavljajući u službu DPS-ovske diskriminacije.

Podsjetimo, upravo je potpisivanjem sporazuma stavljena tačka do daljnjeg na pitanja dvojnog državljanstva i statusa srpskog jezika a koja su pokrenuta nakon objavljivanja rezultata popisa čime se (ne)očekivano, i PES stavio u službu DPS-a koji je jednostrano prilikom kreiranja privatne i jednonacionalne države stavio srpski jezik u potčinjeni plan, afirmisao sve nacionalne zajednice u Crnoj Gori, osim srpske.

Mnogo puta su ova pitanja potezana u javnosti, međutim sa druge strane jasno je da određenim društveno političkim krugovima i sam prefiks imena srpsko smeta u javnom mnjenju. Stoga, srpski politički predstavnici mogu biti dio vlasti samo ako ne pričaju o Kosovu, priznaju da se u Srebrenici desio genocid* te da ne pominju pitanja dvojnog državljanstva, srpskog jezika kao službenog u Ustavu već da prosto te teme stave ad acta jer se ljuti Milo Đukanović, Ivan Vuković i šačica komita.

Stoga, umjesto da govori o tim pitanjima, Čarapić se ostrvio na naš portal zbog objavljivanja naših saznanja te sve dovodi u kontekst nikšićkih izbora kao da naša redakcija želi da našteti Pokretu Evropa sad koji do prekjuče nije ni imao odbor u tom gradu. Ne pita se Čarapić iz kojih redova dolazi nosilac njihove liste na nikšićkim izborima, a što je kružilo društvenim mrežama i u kojim strankama je prethodno bio. Iz ličnog poštovanja prema liku i djelu pomenutog, naš portal neće objavljivati ni ime a ni u kojim strankama je dotični bio, ali će postaviti pitanje kako to Čarapiću ne smeta?

Nije Čarapiću ni smetalo kada je naša redakcija branila kako njegov stav tako i premijera Milojka Spajića kada su sto postotno bili u pravu kada su glasali o Rezoluciji o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mathauzen, što je predstavljao diskontinuitet sa politikom DPS-a na nacionalnom planu i postavio je Crnu Goru kao jedinu zemlju koja je uvažila jasenovačke žrtve nacističko ustaškog terora.

Očigledno da u momentima kada dolazi do potencijalnog političkog previranja u PES-u Čarapić za svoju metu nalazi one koji su ga doskora branili od svih mogućih napada i bili jedni od rijetkih koji su redovno prenosili njegove izjave dok su druge banalne stvari koje su DPS-ovi mediji objavljivali (slučaj banalnog prevoženja prostog kauča) od naše redakcije bile ignorisane i odbačene jer nismo željeli da učestvujemo u udbaškoj hajki koju Bemaxovi i drugocrnogorski medijski bilteni svakodnevno lansiraju na parlamentarnu većinu. Borba je tada, ipak, bila na braniku jedinstva.

Borba je takođe bila ta koja je jedna od rijetkih pravovremeno uočila put kojim ide predsjednik države Jakov Milatović te je sve svoje resurse iskoristila da istog u tom naumu i spriječi. Podsjetimo, predsjednik države nekada pod uticajem Druge familije je blago zastranio uoči i nakon repeta podgoričkih lokalnih izbora te je Borba zajedno sa slobodnim građanima Crne Gore konstantno i svakodnevno intervenisala ne bi li se dogodila epska izdaja koja bi bila ravna onoj Darka Pajovića, Draga Đurovića, Stevana Džakovića ili, nešto svježije, Nikole Jovanovića. Upravo je Borba, prisjetiće se Čarapić, bila ta koja je u samom startu i obznanila da će Jovanović na kraju ići sa DPS-om. Naša redakcija konstantno jeste pominjala da je na djelu razdor unutar budvanskog ZBCG-a i konstantno o tome pisala, međutim, jasno je naša redakcija etiketirala one koji idu sa DPS-om. Drugi su to opravdavali.

Sada dolazimo do potpuno nove političke situacije gdje je lider DNP-a Milan Knežević, a ne Borba, objavila kako njemački amabasador pokušava da utiče na djelove parlamentarne većine očigledno računajući na one koji su labilni, da bi za evropski put Crne Gore znatno bolje bilo da formiraju vlast sa Demokratskom partijom socijalista.

Iz PES-a do momenta pisanja ovog teksta niko to nije demantovao.

Čak ni Čarapić u svojoj objavi na X-u nije decidno demantovao naša pisanja, već ih je prosto doveo u kontekst lokalnih izbora što predstavlja sprdnju sa zdravom pameću da se žargonski izrazimo. Borba ne traži spregu, na djelu je očito šurovanje sa DPS-om po mnogim pitanjima pa i o pitanju sporazuma koji je potpisan sa opozicijom. Kako Čarapić, tako i PES, pokušavaju pomenuti sporazum da predstave kao nešto epohalno te da pokazuju državničku odgovornost pomirenjem vlasti i opozicije. Ipak, samo su oni bili ti koji su sporazum potpisali pa se postavlja pitanje – da li se PES ovim odmetnuo od parlamentarne većine zarad nekih svojih ličnih interesa i ciljeva?

Postavlja se pitanje, da li je dovoljno da 5-6 puta Oskar Huter i Ivan Vuković zatandrakaju po stolu predsjedavajućeg šefa parlamenta da bi se PES slomio i potpisao politički sporazum sa njima „da to ne rade“ a da samim tim činom i dalje ostavljaju jednu nacionalnu zajednicu koja po popisu broji preko 30% građana Crne Gore, dakle 1/3, pod velom diskriminacije sve zbog toga što bi neki drugi, koji očito žele da nastave pomenutu diskriminaciju, tu istu diskriminaciju i sprovodili?

Ovim je stoga, očigledno jasno, da čast ipak ostaje čast, a vlast ipak ostaje vlast. Pogotovo u činjenici da je i sam premijer Milojko Spajić prošle godine podržao pomenutu ideju kazavši da je njegovo dijete faktički stranac u državi gdje je on predsjednik Vlade. U svim normalnim demokratijama to bi postao prvorazredni skandal. U crnogorskoj Kominterni od političke scene je to očigledno dozvoljeno.

Vratimo se na Čarapića i njegove objave i izjave. Čarapić nikada nije prečešljao svoje redove i postavio pitanje ko je čovjek koga je ta partija delegirala da bude član Anketnog odbora. Naime, poslanik PES-a Gordan Stojović, o kom je Borba ranije pisala da je bio otvoreni član Demokratske partije socijalista, delegiran je od te stranke da priča o politički motivisanim ubistvima, prebijanjima i zastrašivanjima. To je faktički ista situacija kao da bi i sam Milo Đukanović bio delegiran od strane PES-a. I prije nego se postavi pitanje kako je onda Andrija Nikolić šef istog odbora – jasno je da najjača opoziciona stranka delegira člana Anketnog odbora za njenog šefa te ukoliko isti bude opstruirao Skupština ima pravo da taj proces odblokira a što je nedavno i šef parlamenta javno i objasnio.

Sa druge strane, možemo zaći i u „sitna crevca“. Sjeća li se iko šefa poslaničkog kluba Vasilija Čarapića sa litija kojim se srušio režim Mila Đukanovića? Jasno je da je Srpska pravoslavna crkva sa svojim episkopima, sveštenstvom i monaštvom bila ta koja je predovodila tu duhovnu, društvenu i političku borbu dok je svoje saveznike našla u tadašnjoj opoziciji koja je oburdala režim Mila Đukanovića i poslala ih gdje pripadaju – na smetlište istorije zbog svih svojih nepočinstava.

Vasilije Čarapić je neko koga „prepoznati“, recimo, litijaši baš previše i ne pamte sa pomenutih protesta. Kao što ne pamte nikoga osim sadašnjeg Pokreta Evropa sad. Jedino pamte njihovog političkog oca Zdravka Krivokapića koji je nakon istorijske pobjede, zastranio i politički platio tu cijenu. Čarapić stoga nije viđen ni na bilo kojim ranijim protestima protiv DPS-a te se postavlja pitanje – gdje je isti bio prilikom tih događaja?

Očito je da pored Čarapića i njemu sličnih PES-u ne treba opozicija. Sami odrađuju posao za DPS. A ukoliko isti i krenu tom stranputicom, neka ne brinu. Slobodna Crna Gora je srušila veliki DPS. I ponovo i ponovo će ih slati na margine političke scene. Poznato je kako su prošli oni koji su pokušali da šuruju sa ovom političkom partijom koju su nekadašnji opozicioni prvaci optuživali za saradnju sa mafijom. Ukoliko se PES odluči za takav potez, neka uzme primjere Pozitivne Crne Gore, Draga Đurovića, Darka Pajovića, Stevana Džakovića. Neka pogleda gdje su oni sad. Kroz koju godinu neka pogledaju i gdje će biti Nikola Jovanović koji je najfreškiji primjer političke izdaje.

I samim tim neka porazmisle kako bi oni završili. Niste izuzetak.