Porodica Firić je bila gost u emisiji „Kad tuga progovori“ na TV Prva, u prvoj ispovijesti nakon tragedije u Novom Sadu, u kojoj su izgubili tri člana — petogodišnju Saru, devetogodišnju Valentinu i njihovog djeda, pedesettrogodišnjeg Đorđa.
Dva mjeseca nakon tragedije, riješili su da govore o danu kada je počela tuga bez kraja, ali i o svemu što se dogodilo posle. Od 1. novembra su drugi govorili u njihovo ime, a sada porodica Firić želi da svi čujemo njih.
– Ja i dalje se još ponašam da su one tu, ne želim da to prihvatim. To je nešto što nijedna majka, nijedna osoba ne treba da proživi. Kuća je toliko prazna… Ja sam odmah rekla da sam taj dan umrla sa svojom djecom, ovo ostalo je samo preživljavanje. Jako sam ponosna na svoju djecu, iako su bile tako male, toliko su bile zrele, i uvijek sam ih učila da paze jedna na drugu, i poslednjih dana su se lepo igrale, da se nijednom nisu posvađale. Inače je bilo Tina je meni ovo, Sara je meni ono, ali ako je bio neko treći, onda to… Bile su jedna uz drugu – izjavila je majka, Danijela Karanović.
– Učila sam Tinu stalno da kuva, stalno je nešto pekla, kuvala, ljutila sam se što prlja sudove, a sad bih sve dala da je tu. Žao mi je, i njihov deda isto, bio je dobar čovjek, voljele su ga, s njim je tamo, barem nisu same – dodala je baka, Valerija Božić.
– Bio je izuzetan čovjek, poslednji put sam ih vidio na dan tragedije. Zvao me je, došao u firmu, pitao sam ga gdje će, rekao je ide da ih odvede, to je bilo sve – rekao je njihov deda-stric, Dragoslav Firić.
Kako je dodala majka, niko se tome nije nadao, ali i da se sjeća šta joj je ćerka rekla dan prije tragedije.
– Deka je došao po njih oko 10 i nešto, hajde, željele su da odu kod baba Sneže u Loznicu, na slavu, nisam imala predosjećaj, ali sam govorila ne bih da idu, da prezdrave ovaj vikend, ali toliko su željele da idu… – rekla je baka.
„Nadala sam se, molila…“
– Niko se tome nije nadao. Krivila sam sebe što sam ih taj dan pustila da ide, njegova mama što ih je zvala da dođu, moja majka što ih je pakovala. Najgore je što je moja Sara, mlađa ćerkica, došla veče prije toga, zagrlila me i pitala ko će sjutra umrijeti — to nikada neću izbaciti iz glave. Da sam je poslušala tada, da sam joj rekla da ne lupa gluposti, nastavila je da se igra. Vrtela sam po glavi da nije nešto sanjala, ne znam, to se nikada ne može zaboraviti – dodala je.
– Čuli smo da je pala nadstrešnica, nismo znali šta je, čuli smo da dolaze Hitna i policija, ali nismo znali šta je – ispričao je deda-stric, koji je tog dana bio u Novom Sadu, prekoputa nadstrešnice.
Baka Valerije je dodala da su se nadali sve vrijeme, ali da su ih vijesti šokirale.
– Nadala sam se, molila sam Boga da su izgubili telefon, zvala sam i njegovog oca, ni on mi se nije javljao, jer se uvijek javljao, šta god da je trebao za djecu – kroz suze je ispričala majka.
Jelena, tetka djevojčica kaže da je zvala i da joj je rečeno da su primljene u Urgentni centar.
– Tu je došao i moj bivši muž i da nije bilo njega… spasio me je. Ovo je nešto što nijedna majka ne smije da doživi. On je video, kad se spuštao dolje, vidjela sam da je samo počeo da plače, pitala sam ga da nisu one, on je nastavio. Posle toga, te sahrane, više se ničega ne sećam. Sećam se da je došla jedna majka da identifikuje svog sina i više se ničega ne sećam – ispričala je majka Danijela.
O protestima
Deda-stric devojčica je dodao da su građani palili sveće na stanici, što je njima značilo kao porodici.
– Proglašeno je bilo tri dana žalosti, trećeg dana sam videla da jedna strana poziva na proteste, dan sahrane… Već popodne je nastao haos u gradu – ispričala je tetka.
– Htjela sam da svoju decu oplačem u miru, ali nisu dozvolili. Kada gledam sad ove proteste, sve to stvarno ne želim da se ljudi tuku, incidente, ni ja ne bih želela ni moja djeca, ne želim u njihovo ime da se to radi – ispričala je majka.
Kako je deda dodao, slavili su rođendan na protestima, a pozivali su se na njihovu djecu.
– Sljedeći dan, mislim da se zove gospođa Mila, kada su na mostu u Novom Sadu slavili rođendan, a pritom se pozivaju na našu decu, da su zbog njih tu… Lažno su se saosećali, a bitno je da se pozivaju na našu djecu, bitno je samo da prikupe političke poene…
Tetka je dodala da treba da stanu na minut i razmisle o bolu koji nanose tim porodicama i da ne podržava proteste.
– Znamo šta se izdešavalo, tri člana su nastradala i ne mogu oni više tugu da donose. Da smatramo da je to ispravno, valjda bi mi izašli, zar ne – pitala se tetka.
„Politika je politika“
– Stalno se vraćam na taj dan gledam snimke, ne želim da se zbog naše tragedije ljudi tuku po ulicama, politika je politika, moja djeca su moja djeca, ako imaju riječi podrške, mogu da kažu, ali ne na taj način – izjavila je Danijela.
– Što se tiče samih protesta, ne podržavam, zahvalni smo našem gradonačelniku i predsjedniku, bili su uz nas – dodao je deda, na šta se majka Danijela nadovezala:
– Stvarno bih se zahvalila i predsjedniku i gradonačelniku, susreli smo se sa komentarima da smo se prodali ako je ljudima do toga, ja nemam ni svoju prokletu platu na šta da potrošim, a oni su bar došli, izjavili saučešće, bili su tu.
Kako je rekla Jelena, ljudi sa vlasti, među kojima i predsjednik Aleksandar Vučić, došli su da pruže riječ utjehe i da kažu da su tu.
– Predsjednik se pojavio, a sa druge strane niko – dodala je.
Kako je deda dodao, niko skoro iz opozicije nije izjavio saučešće.
– Došao je kolega i rekao da mi se ćerka prepire sa nekim, otišao sam i vidim da su gospodin Pogačar došli, da uđu u firmu, da bih ja pitao ko si ti? Toliko sam se loše osjećao poslije tog pitanja, ja sam Dragoslav Firić, i doživio sam tragediju, da bih neko od njih rekao da njih ne interesuje ko sam ja – ispričao je nemili događaj Dragoslav.
Dodao je da se okrenuo i video da su uzeli svoje telefone i da su tražili kako se zovu djeca.
– Vratio sam se i pitao „da li ste vidjeli kako se zovu djeca?“ na šta sam rekao da se zovu Tina i Sara, kako ih nije sramota. Taj dan, došao sam kući, toliko mi je bilo loše… – kroz suze je ispričao deda-stric.
– Treba da vas bude sramota, i to vam je protest. U njihovo ime se pozivate da pravite haos – dodali su članovi porodice, koji su dodali da im je to bila prilika da izjave saučešće, ali ništa.
„Samo želim da ih oplačem na miru“
– Pitali su se gdje je majka, ja nisam imala snage da dajem izjave ali ako bih mogla nešto da poručim, poručila bih da prestanu da upliću tu tragediju u političke svrhe, samo želim da moja djeca počivaju u miru i da ja kao majka mogu da ih oplačem na miru, ne znam šta bih – završila je kroz suze majka.
Podsjetimo, sestre Sara i Valentina su kobnog dana krenula sa dekom Đorđem u posjetu drugom deki u Loznicu, ali tamo nikada nisu stigle. Tragično nastradali članovi porodice Firić su sahranjeni četiri dana nakon tragedije na groblju u Kovilju.
(Kurir.rs)
