U Srbiji i Crnoj Gori je na sceni antisrpska pobuna određenih kulturnih poslenika koji ne mogu da se pomire sa činjenicom da je prošlo vrijeme titoizma, poručio je za BORBU režiser, publicista i predsjednik Upravnog odbora Narodnog pozirišta u Beogradu, Dragoslav Bokan.

Bokan je istakao da sa Titovom smrću nije umro titozam koji objedinjuje stubove antisrpstva od Cetinja, do Vračara i beogradskog kruga „Dvojke“ iz kojih se danas na rušenju srpske države i kulture djeluju kulturni poslenici i intelektualci.

– Titoizam je mnogo opasniji od samog Josipa Broza Tita, jer on što je napravio štete – napravio je dok je bio živ. Problem sa titoizmom je to što je to jedna vampirska energija koja postoji i funkcioniše nažalost i bez njega, a što potvrđuje ona čuvena rečenica i posle Tita -Tito. Stub svega toga od Cetinja, do Vračara i kruga dvojke je u titoizmu. Ta ideologija se manifestuje u preziru prema srpstvu. Njihovi reprezenti se iskreno čude pred tim kako može neko sebe da smatra Srbinom, a da pritom bude obrazovan i intelektualac. To njima nije jasno kada se dobro zna da je biti Srbin odraz nečega retrogradnog i primitivnog. Taj rđavi pogled prema srpstvu Tito je decenijama kreirao i ulivao svima koji su željeli preko njega da dobiju stan i položaj, ne samo djeca, već i unuci komunizma. To je bio najlakši način da se bez talenta prečicom dođe do uspjeha, a toj je put konformizma antisrpskog jugoslovenstva – ocijenio je Bokan.

Kako ističe, kada god se desi neki događaj koji izazove „moralni šok“, probrana i samoprozvana kulturna elita podiže strasti i brže – bolje se oko događaja napravi jedan politički dodatak koji služi za rušenje države.

– Od sulude akcije Koste Kecmanovića u školi Vladislav Ribnikar, pa do pada nadstrešnice u Novom Sadu. Moralni šok onemogućava državu da bilo šta izgovara, nego mora da se pravda, kleči na koljenima i to je cijeli problem, a oni su tu smrtonosno opasni, lako se udružuju, jer se zlo uvijek lakše udružuje od dobra. Antisrpstvo je funkcionisalo i u komunizmu, i u titoizmu, i u tranzicionom globalizmu i u građanizmu. Sve njih spaja prezir prema srpstvu i mržnja prema Bogu i SPC – naglasio je Bokan.

On je istakao da su kulturni podbunjivači pripadnici obrazovane srednje klase koja bi prečicama da vode ljepši i komforniji život nego što su imali priliku da imaju dosada.

– Narod je stabilan i jako je teško dno uzburkati, a to je narod. Površina, a to je društvo – to se lako uzburkava jer tu se preklapaju frustracija, ljubomora, pohlepa, biranje lakšeg nizvodnog puta i očas posla se djeluje među tzv. elitom i najobrazovanijim ljudima. Obrazovana elita, tj. srednja klasa je ona koja želi ljepši i udobniji život nego što ima priliku da vodi i onda traži načine i prečice kako da vodi taj ljepši život i kako da dođe do grantova, stipendija i raznih podrški – podvukao je Bokan i dodao da su to Titove pitomci koji su počeli sa „talasanjem“ početkom 90-ih kada ih je odbacio Slobodan Milošević.

– Milošević je prezirao ljude kulture i intelektualce i doživljavao ih je, kao u onoj pjesmi Đorđa Balaševića, da „važno vrte palcem i da ih možeš kupiti za burek“.  Zajedno sa ljudima kulture odrekao se i ljudi medija, a onda su oni našli uhljebljenje na drugoj strani. Većina njih bi ostala uz Miloševića da je on želio da se bavi njima, da ih prihvata i da je brinuo o njima na način na koji je brinuo Tito o toj kulturnoj eliti tog vremena. Onda su se oni razbježali svi na drugu stranu i od 1991/92 pa do danas razrađuju taj sistem udara na sopstvenu državu i traganja za finansijerima – naveo je Bokan.

Marunović me je pozivao u goste, u Beogradu je problem nastao zbog njegovog „neobičnog“ ponašanja 

Predvodnika aktuelne montenegrinske kulturne revolucije i reditelja Danila Marunovića, Bokan je upoznao kada su zajedno gostovali u emisiji na jednoj od podgoričkih televizija i kako ističe, ne nosi nikakvo ružno sjećanje na njega. Štaviše od Marunovića je dobio poziv da mu bude gost.

– To je bila interesantna polemika i mislim da sam uspio precizno i ubjedljivo da mu pariram, što su kasnije potvrdili i komentari njegovih istomišljenika kasnije pokazali. Neposredno posle toga on je bio pod uticajem tog razgovora i toga što sam mu bio zanimljiviji nego što je on mislio. Išli smo na neku kafu i piće i siti se ispričali, čak me je on zvao da mu budem gost u nekoj njegovoj kamenoj kući i studiju. To je tako idilično izgledalo dok nije otišao kući i i odjednom vidio da njegovi istomišljenici smatraju da on nije dobro uradio time što je učestvovao sa mnom u tom duelu i da je time čak i izgubio i pokazao slabosti svojih i njihovih uvjerenja i onda je odjednom sjutradan krenuo malo drugačije da piše nego što je pričao posle tog našeg nastupa. Ja sam to vidio kao slabost karaktera, sentimentalnost i uslovnost. Oni su svi kao spojeni sudovi oni moraju svoje istomišljenike da zadovolje da im oni ne bi zamjerili nedovoljan uspjeh u obračunu sa nama primitivnima i nacionalnima nad kojima bi oni trebalo da briljiraju što baš nije tako jednostavno – rekao je on.

Bokan je kazao da je problem sa Danilom Marunovićem u Beogradu nastao usled njegovog „neobičnog“ ponašanja u hotelu i namjere da učestvuje u kontejner revoluciji.

– Koliko ja znam, problem sa Marunovićem u Beogradu je bio zbog njegovog neobičnog ponašanja u hotelu koje je protumačeno kao posledica uzimanja opojnih sredstava i zbog pokušaja učestvovanja u blokaderskoj pobuni odnosno kontejner revoluciji na ulicama Beograda. Tako da čitav slučaj nema nikakve veze sa državom u nekom višem smislu riječi, a posebno nema veze sa kulturom i umjetnošću. Posrijedi je bila jedna zloupotreba u kojoj su učestvovali glumci sa scene i pokazali još jedanput da ima ljudi koji žive u jugoslovenskom dobu i neshvataju realnost da smo mi Srbija, da imamo srpsku politiku što ne znači isključivanje drugih oblika politika, ali se zna prioritet – istakao je Bokan.

Gostovanje Marunovićeve predstave „Gospoda Glembajevi“ u beogradskom Narodnom pozorištu i čitavu tu titoističku i antisrpsku kulturnu matricu okvalifikovao je bezveznim.

– Nije to bruka i sramota, jer nije Krleža nepismen, daleko od toga, ali njegova pismenost je usmjerena protiv samog koda, srca i zavjeta srpskog naroda i srpske kulturne politike. Napravljen je cirksus sa tim govorom Svetozara Cvetkovića koji se na sceni raspravlja sa državom.  Znamo koliko je Tito mrzio Ivu Andrića i bio frustriran zbog njegove Nobelove nagrade, a sve je pokušao da bi istu dobio Miroslav Krleža i znamo na koje je sve načine pokazivao tu vrstu garda, nepovjerenja i distance prema Andriću i oduševljenje Krležom – kazao je Bokan i dodao da igranje takve predstave u Beogradu govori dvije stvari:

– Jedna je dobra i manje primjetna, a druga loša i svima očigledna strana. Dobra strana je što je naš narod i dalje velikodušan dobrodušan, spreman na oproštaj i mirenje, fer plej, ne sveti se i nije zao. Loša strana koja prozilazi iz isto ovih osobina je mekanost, tolerancija, popustljivost, pretjeranost u nebranjenju naših pozicija i prepuštanje protivniku našeg prostora i odustajanje od zavjeta našeg naroda, posebno u kulturi i umjetnosti. Ta loša strana je uslovila zajedno sa bivšim rukovodstvom Narodnog pozorišta da je moguće to iživljavanje na sceni, politički govori i čitav taj cirkus koji mi mjesecima gledamo posebno na kraju predstava u Narodnom  i mnogim drugim pozorištima, na ulici i raznim obraćanjima profesora, studenata i intelektualaca koji su zapahnuti mržnjom, ne protivljenjem i ne neslaganjem, nego čistom mržnjom prema Aleksandru Vučiću. Ta mržnja prema njemu je ustvari mržnja srpskom narodu i njegovom pravu da suvereno odlučuje o svojoj sudbini – poručio je Bokan.

Srbija je pod Vučićem posle dužeg vremena postala srpska država

Istakao je da se za vrijeme vladavine Aleksandra Vučića Srbija posle stotinjak godina lutanja postala srpska država.

– Imamo srpsku državu, vojsku, srpske generale, Bulevar heroja sa Košara, spomenik majoru Tepiću, film Daru iz Jasenovca i pripremu Djece Kozare, spomenik Stefanu Nemanji kao glavni duhovni centar Beograda, a ne Beograđanku. Sada imamo priliku da pokušamo da gradimo srpsku državu i kulturu, a ne da je preziremo i da se u rušenju slažemo sa najvećim neprijateljima našeg naroda. Nažalost moramo da istrpimo da sve ovo prođe, a to što smo izgubili društvo koje čine intelektualci trebalo bi da nadoknadimo time što nismo izgubili narod i Crkvu. Crkva, narod i država treba da pomognu da se i društvo koje je velikim dijelom dezorjentisano vrati opet u normalu i da svi zajedno gradimo i nedamo našu Srbiju – poručio je Bokan.

Pojedini srpski nacionalisti iz Srbije i Crne Gore se ponašaju poput Pinokija

Bokan se osvrnuo i na činjenicu da pojedinici srpski nacionalisti drže stranu blokadera i ispoljavaju neskrivenu mržnju prema predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću.

– Kada se čovjek dezorjentiše, onda nije čudo da zaluta. Kada se neko napije, nije čudo padne. Kada neko upadne u strast mržnje, nije čudo što radi sebi na štetu. Kada neko postane Pinokio, nije čudo da napusti dom svog oca i da ga proguta kit, a prije toga mu izrastu magareće uši. To su sve posledice tog nerazumijevanja realne politike – objasnio je Bokan i dodao:

– Nažalost ta lična mržnje prema Aleksandru Vučiću, to ponavljanje da je on kriv za sve odudara od njegovih spoljnopolitičkih uspjeha i pohvale njegovog suverenizma. Oni ponavljaju priču kao da je jedini krivac za sve što se dešava Srbima i svima ostalima Aleksandar Vučić i njegovi saradnici. Zaboravljaju na to da su srpski generali sada srpski kao na način između 1912. i 1914, da svaka kasarna ima svoju crkvenu kapelu, da SPC u svojoj istoriji nije imala bolji odnos sa bilokojom srpskom državom od ove sada aktuelne, da smo jedina zemlja koja ima poseban zakon o jednom manastiru – Hilandaru i da Srbiju posjećuju najznačajniji državnici i diplomate – naveo je on i upitao kako je moguće da srpski nacionalisti sve to ne vide i da se priključuju srpskim neprijateljima iz Zagreba,Sarajeva i Prištine.

– To je čudo prirode koje je nemoguće razumjeti. Pojedini srpski nacionalisti iz Srbije i Crne Gore ne mogu da razumiju da treba da podrže i popravljaju realno vlast u Beogradu i Srbiji, a ne da je oni ruše sa neprijateljima Srbije, a bez ikakve ideje ko će doći umjesto nje. Naši nacionalisti Pinokiji podržavaju nepoznate sile koje ruše njihovu državu i neshvatajući da će oni služiti Dinku Gruhonjiću, Nataši Kandić i onima koje preziru i mrze, ali ne vide od svoje rasplamsale mržnje prema Aleksandru Vučiću gdje ih vodi takav stav – ukazao je Bokan.

On je ocijenio da su Srbi u Crnoj Gori  nažalost doživjeli da se njihovim ulicama šeta diplomatski predstavnik tzv. države Kosovo i da se , i pored kletve Svetog Petra Cetinjskog i svih veza Kraljevine i Knježevine Crne Gore sa Ruskim carstvom, uvode sankcije Moskvi i da se Podgorica na neki način odriče i Srbije i Republike Srpske i ideje bilokakvog zajedništva.

– Ta sramota se desila i pored postojanja srpskih nacionalista u Crnoj Gori, jer očigledno se nešto desilo da oni to previde. Oni vide grijeh u vladaru Srbije koji nije uveo sankcije Rusiji, koji ima snažne veze sa Republikom Srpskom i gradi srpske kuće po Crnoj Gori i koji nikada neće predati Kosovo, što potvrđuju otpriznavanja takozvane nezavisnosti i blokiranje članstva u UN, UNESCO-u i Interpolu. To je jedna ogromna aktivnost kojoj možemo samo da aplaudiramo, da je poštujemo i da joj čestitamo – zaključio je Bokan za BORBU.

Tagovi