Piše: Predrag Petrović

Proslava dvije slične manifestacije, jedna koja je održavna početkom januara u Hrvatskoj ,,Dan hrvatskog naroda” i druga koja se održava ovih dana u Srbiji ,,Dani srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave“ su najbolji pokazatelj odnosa ove dvije susjedne države prema Crnoj Gori.

Na ,,Dan hrvatskog naroda” ministar vanjskih poslova Hrvatske Gordan Grlić Radman je uz najveće počasti primljen od strane Ervina Ibrahimovića na š.b.,,Jadran”, prethodno uklanjajućii sva obilježja sa njega.

Tom prilikom Grlić Radman je rekao da je brod hrvatski i da se o tome ne može raspravljati, a Ervin Ibrahimović je sve to sramno odćutao.
Na drugoj strani su predsjednik Skupštine Andrija Mandić i poslanik Milan Knežević pozvani i kao gosti primljeni uz prijateljsko i ljudsko uvažavanje od strane rukovodstva Republike Srbije prilikom njihove proslave ,,Dana srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave“ i organizovane parade Vojske Srbije pod sloganom „Snaga jedinstva“.

Predstavnici političkih partija bivšeg režima i njima bliski mediji su histerično propratili prisustvo političkih predstavnika Srba u Crnoj Gori, i dva oficira VCG, na paradi u Beogradu, gdje su na tribinama bili predstavnici brojnih savezničkih, partnerskih i prijateljskih zemalja, i sa koje su poslate samo poruke mira, zajedništva i razumijevanja, dok poniženje koje je Crna Gora dobila od Grlić Radmana, i to na svojoj teritoriji, niko od njih nije smio ni prokomentarisati.

Ćutanje na prisvajanje š.b,,Jadran” je udar na nezavisnost i dostojanstvo Države, i najmanje što je trebao da uradi premijer je da smijeni ministra Ervina Ibrahimovića, jer put u zajednicu evropskih naroda ne može biti nikako pognute glave i bez nacionalnog ponosa.

To što možda Ervina Ibrahimovića ne dotiče konačan status š.b.,,Jadran”, što ga ne pogađa prisustvo oficira crnogorske Vojske proslavi zloćinačke akcije ,,Oluja”, u kojoj je poginulo i nestalo 1.960 Srba, a proterano najmanje njih 220.000 sa svojih vjekovnih ognjišta, to što ga ne bole rane i muke 14 nikšićkih roditelja čija su djeca služeći tadašnju regularnu vojsku JNA zatočeni i zvjerski mučeni i na kraju pobijeni u logoru Lora, ne daje mu pravo da sa državne funkcije ponižava većinski narod Crne Gore.

Dosta je više politike poniženje, mislili smo da je ta praksa prošla sa bivšim režimom, kada su se njeni najviši zvaničnici hvalili da su uprkos protivljenju 85% građana priznali nezavisnost Kosova, ali radikalni ostaci bivšeg režima još traju, a na veliko razočarenje zauzimaju i neke glavne pozicije u Vlasti.
Bošnjačkoj stranci je dato 30% ministarstava i ako su samo do prije godinu i po bili uzdanice Mila Đukanovića, vraćen je Ranko Krivokapić u Vladu, a ovih dana je krenula prava poplava vraćanja na važne funkcije u Državi najekstremnijih članova DPS-a.

Politika koju diktira manji, ali očigledno dominantiji broj funkcionera PES-a, koliko je poguban po državne interese toliko je poguban i za sam PES, i sve to će im se na kraju vratiti kao bumerang. Rejting PES-a je počeo da pada poslije ulaska Ervina Ibrahimovića u Vladu, jer je PES, samo par mjeseci poslije toga, na lokalnim izborima u Podgorici, zajedno sa Demokratama, uzeo manje od 22% a DPS blizu 30 % glasova.

Po svim istraživanjima već duži period PES i DPS imaju zajedno podršku oko 40%, a njihov odnos u obrnutoj proporconalnosti, kada DPS raste PES pada i obrnuto.
Sada je stanje 25:15 u korist DPS-a i ako PES nastavi sa politikom koju ovih dana sprovodi, ako nastave da nabacuju voleje DPS-u, da forsiraju njihove ostrašćene kadrove taj odnos će i dalje ići u korist DPS-a i na kraju će PES svesti na jednocifrenu podršku. Takav PES neće više nikome trebati, brzo će biti zaboravljeni i doživjeće sudbinu svih onih koji su javno il tajno kolirali sa DPS-om.

Politika se mora voditi u interesu građana koji glasaju na izborima, oni najbolje znaju šta je njihov i šta je državni interes.
Preko 70% građana je bilo ponosno što su na vojnoj paradi u Beogradu učestvovali crnogorski oficiri i predsjednik Skupštine Andrija Mandić, koji je ipak trenutno jedini političar u Crnoj Gori za kojega se može reći da je državnik, i koji vodi politiku pomirenje i zajedništva, sa konstatom da se u Evropsku uniju treba ući uzdignute a ne pognute glave.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

Tagovi