Piše: SIBIN
Na Mojkovcu – profunkcionisao arhetip slobode!
Puls prošlosti nije poravnjen, u međuvremenu pristigle i stasale generacije sa pravom na samostalni izbor, srušile potonju postkomunističku partiju.
Represivni režim, umreženi rad tajne policije, prljavi novac i vještačka ideologija – na Mojkovcu izgubili bitku. (Đido, disident i pokajnik, u jednom intervjuu objasnio da se Švaba zeznula jer je bitku zakazala na najradosniji Hrišćanski praznik, kad čudo realizuje svoj beskonačni potencijal i naizgled nemoć pretvara u istinsku pravdu moći.)
Ovdašnji relativisti, komformisti i duhovnjaci bez religije, svojim otuđenjem pokazuju da ne poznaju narod. Urušavanje DPS-a, veli Medo, jeste prirodno stanje stvari. Jer je ta partija antipod sveg crnogorskog, i istorijska bruka!
Kao rođenom mojkovčaninu, koji ponio ime po zvjeri što zavija iz Popinih stihova, razumjećete što ove redove ne mogu pisati bez prizvuka patetike. U odnosu na slobodu, objektivnost ne može nastaniti potpunu poziciji govora.
Zato nakon Nikšića i Novog, Mojkovac kao simbol uvod je da se oslobodi Podgorica koja je zasad administracija jedne partije koja se osipa kako iznutra tako i po periferiji svojih sivih i divljih zona.
Da bi se Istorija dogodila kao ono novo ona nužno mora ponoviti nešto staro. Mojkovac je pokazao da je tome tako i da nikakva sila i nepravda ne mogu uticati na taj prirodni, kružni ciklus.
Oslobodite se i učestvuje u slobodi, budući da je to osjećaj kojem vapi ljudsko stvorenje.
