Književnik Darko Jovović obratio se prilikom uručenja prestižne nagrade „Marko Miljanov“, ističući značaj duhovnog nasljeđa, bratske sloge i snage pisane riječi.
Njegovo saopštenje prenosimo integralno.
Uvaženi zvaničnici, cijenjeni domaćini ovog uzvišenog sabranja, dame i gospodo, poštovaoci pisane riječi, Ja danas dolazim ispod Komova, Vasojevićkog Olimpa, gdje i udahnuh prvi vazduh života, zahvalan Bogu i dobrim ljudima što mi udijeliše veliki dar da me sjaj te čudesne planine, u koju je i veliki Marko Miljanov bio duboko zagledan, na ovaj sveti dan, neiscrpnom snagom krša i roda našega, opitomi i ugrije i sa ove kučke strane.
U tom sjaju vaskrsavaju i opominju misli velikog vojvode, koji perom i mačem sazda zlatne duhovne niti koje nas upućuju da koračamo njegovim stazama i dolazimo ovdje, do Meduna, gdje stanuju davno utemeljene viteške riječi koje nam ostavi u amanet — riječi jače od svih pogroma kojima smo kroz dugo istorijsko trajanje bili naredni.
Riječi koje su i Bogu ugodne, jer iz njih dopire zov pradjedovski da bratskom ljubavlju i knjigama zidamo kule sjećanja i domove za buduće naraštaje, spremne da stoje rame uz rame kulturnom i civilizovanom svijetu, onako kako su to oduvijek zajednički radili i Vasojevići, i Kuči, i sva druga plemena Gore nam Crne.
A šta reći ovdje, na ovom uzvišenom mjestu, na Markovdan, taj hrišćanski praznik posvećen Svetom apostolu i jevanđelisti Marku, jednom od četvorice pisaca Jevanđelja, osim veliko hvala svima koji bratskom uredbom izmamiše moje riječi zanjihane na svetim vodama Lima, odakle sve iskrene oči ne smeću razum i vid sa onog što se zove čojstvo i junaštvo.
Te oči i danas prizivaju da i oni slijepi progledaju i da, umjesto mržnje, svete zavjete i molitve priviju na srce, onako kako se i Marko Miljanov, ređajući mudra slova, molio za spasenje duha, roda, vjere, azbuke i pisma našega.
I dok sam se i ja riječima molio, tamo ispod komskih žila, gdje nas je, nažalost, sve manje, onoliko koliko sam mogao i znao, i sa onoliko snage koliko mi Svevišnji namijeni, nastajala je moja nagrađena zbirka pjesama „Prije nego me san dozove“.
Tu knjigu sam pisao, opkoljen osamom zavičajnom na koju bratska noga sve manje dopire, u nadi da će bar malo isprati gorčinu sa kojom smo „darovani“ u vremenima kad se istorijske, duhovne i kulturne vrijednosti ponižavaju od ispraznog i bludnog svijeta lišenog ljubavi i kadrog da kidiše da sopstvenom svijetu iskopa oči.
Iskreno se radujem što je ta knjiga zavrijedila pažnju moje sabraće po peru i što je prestižnu nagradu „Marko Miljanov“, iz njedara Udruženja književnika Crne Gore, donijela u moj dom.
Zato blagodarim članovima Žirija koji me uvrstiše u stvaraoce koji se imaju čime pohvaliti na kulturnoj pozornici, a i zamisliti pred udijeljenim sjajem, jer u ovoj nagradi stanuju svi oni sa čijih usana ne silaze riječi vojvode Marka:
„Junaštvo je kada sebe branim od drugoga, čojstvo je kada drugoga branim od sebe.“
Znam da će me toplina ovog priznanja grijati onako kako ruke pravednika žele da ugriju sva velika djela i sve svetosti naše, ali i vidove naše koji ištu oprost i Božiju pravdu za polja duhovna po kojima danas, uz pomoć domaćih nevidnika, nažalost, u dobroj mjeri gaze duše odrođene od roda svoga.
Hoću da vjerujem da će riječ vojvode Marka i riječi svetih nam predaka, koje utiskujemo u štiva naša, osvijetliti puteve buduće i osvijestiti nas same, kako bismo do spasenja našeg, na koje smo i pjesmom i molitvom upućeni, išli drumovima pravednika.
Nadojen toplinom ovog blaženog prostora i vašeg prisustva, naslonjenog na neprolaznu moć Markovog slova, i poveden utiskom da ovaj dan odiše zajedničkom iskrenošću da se čuje glas i o mom pisanju i stihotvorenju, moram konstatovati da mi i ovo priznanje i ovaj susret sa vama daju dodatnu snagu da vjerujem u moć napisane i izgovorene riječi, spremne da blagorodnim sokovima nadaja grumen zemlje nam rodne.
Sa željom da snažnije, složno, duhovno i sveukupno jačamo, da očima prislonjenim na knjige budemo što dalje od dioba koje sputavaju naš opšti napredak, i da nas pojedinačni interesi ne odvode u bratske sukobe pod čijim smo se teretom gubili, nestajali i, na kraju, prolivali i krv i suze, pozdravljam vas bratskom milošću, naslonjenom na Markove riječi:
„Sa svakom dobrom mišlju koju neki pojedinac pomisli, sa svakim dobrim osećanjem koje osjeti, sa svakim dobrim djelom koje učini — i čitav svijet je bolji.“
