Piše Milan Gajović
„…Darovatelj Božanskog razuma ti si Gavrilo Premudri, jer ti se blagodat dade od Predvječne Premudrosti Božije. Stoga i nama…podaj od Božanske Premudrosti u um i srce naše svjetlost istinskoga razuma Božijeg…“ (Iz akatista (himne blagodarnosti) Svetom arhangelu Gavrilu)
„Gledanje Belog Anđela ravno je molitvi“. (Sveti vladika Nikolaj (Velimirović))
„Ovaj svijet je predvorje onoga svijeta. Pripremi se u predvorju, da bi mogao ući u dvoranu.“ (Talmud, jevrejska sveta knjiga)
Manastir Mileševa, kod Prijepolja, jedna je od najvećih svetinja za Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC) i vaskoliki srpski narod. Podigao ga je kralj Stefan Vladislav Nemanjić u prvoj polovini 13.vijeka, kao svoju zadužbinu u kojoj je i sahranjen. Posvećen je Svetom Vaznesenju Gospodnjem. U njemu su se (od 1237.godine kada su prenijete iz Trnova, u Bugarskoj) nalazile mošti Svetog Save, koje su Turci odnijeli i spalili na Vračaru, u Beogradu, 1594.godine. Svečeve mošti su se tada „rasule u svetlost“. U manastirskoj crkvi je,1377.godine, za kralja „Srbljem i Primorjem“ krunisan Tvrtko Prvi Kotromanić.
Među freskama manastira, najpoznatija je „Beli Anđeo“, kao dio veće cjeline „Mironosice na Hristovom grobu“. To je remek djelo srpske srednjevjekovne umjetnosti, iz 13. vijeka. Simbol je mladosti, trajanja i plemenitosti i prenosi poruke ljubavi, mira i razumijevanja.
Kada je iz Evrope poslat prvi satelitski signal u vasionu, među „dostignućima Zemljana“ bio je i „Beli Anđeo“.
Na fresci je predstavljen Sveti arhangel Gavrilo, raširenih krila, obučen u bijeli hiton, kako sjedi na velikom kamenu i prstom ukazuje na prazan Hristov grob, mjesto NJegovog Vaskrsenja. Hiton je kod starih Grka bila kratka, bijela, vunena ili lanena haljina, koja se nosila slično košulji i opasivala se pojasom.
Mironosice su žene koje donose dobre vijesti – blagovijesti. One su ujutro došle na grob Vaskrslog Isusa Hrista sa mirisnim uljem (mirom) i tamjanom. Sveti arhangel Gavrilo im se javio, sjedeći na kamenu i objavljujući im Hristovo Vaskrsenje Po nekim tumačenjima, mironosice su bile prve koje su objavile Vaskrsenje Gospodnje. Blagovjesnik začeća i rođenja Gospodnjeg pokazao se i blagovjesnikom Vaskrsenja NJegova.
Sveti arhangel Gavrilo je zastupnik pred Bogom, bogovjesnik i blagovjesnik ljudskoga spasenja. Više puta se javljao i u Starom i Novom zavjetu, najavljivao sudbonosne događaje za Jevreje i hrišćane i donosio blage, radosne vijesti.. Arhangelom ga smatraju i Jevreji, i hrišćani i muslimani. Po učenjima Svetih Otaca, on je živa sila, beztjelesna i jedan je od sedmorice vrhovnih angela – serafima najbližih Prestolu Božijem. Naziv serafim se dovodi u vezu sa jevrejskom riječju „srf“ (goreti, spaliti). Prema tom tumačenju, serafimi spadaju u plamteća bića koja sijaju vječnim sjajem. U hrišćanskoj Nebeskoj hijerarhiji nalaze se na prvom mjestu.
SPC slavi Sabor Svetog arhangela Gavrila, 8.aprila (dan poslije Blagovijesti Presvetoj Bogorodici) i 26. jula, kao LJetnji Aranđelovdan. Ovaj praznik je ustanovljen u 9.vijeku, povodom javljanja Arhangela u manastirskoj keliji, u Kareji (duhovnom i upravnom sjedištu Svete Gore). Po predanju, On je prstom na kamenu ispisao pjesmu posvećenu Presvetoj Bogorodici „Dostojno jest“.
Na ikonama je predstavljan sa svijećom i ogledalom od jaspisa, kao znak da putevi Božiji nijesu uvijek jasni, ali da se tokom vremena mogu shvatiti preko Riječi Božje i preko slušanja unutrašnjeg glasa savjesti. Jaspis je veoma tvrd poludragi kamen, varijetet kvarca, najčešće crvene, žute ili mrke boje. Koristi se u iscjeliteljske svrhe u kristaloterapiji, jer, po tumačenju stručnjaka, donosi duševni mir i energetsku ravnotežu, a stimuliše i čovjekoljublje.
Gavril(o) je izvedenica iz hebrejskog imena „Gabriel“ (Gavriel) – „Bog je moja snaga“ ili „Bog mi daje snagu“. U starogrčkom jeziku, riječ Gabrijel ima značenje – „moćan“, „snažan“, „svemoćan“, „jak“, „veliki“… On je „krepost Božija“ sa zadatkom da krijepi (osnažuje) bogougodnike u molitvi i podvižništvu na Božijem putu. Radostonosni je poslanik Božji k Prečistoj Djevi Mariji, kojoj je blagovijestio začeće Sina Božijeg osjemenjenjem i dejstvom Duha Svetoga u NJoj. A kada se Isus Hristos rodio u Vitlejemu arhangel je objavio NJegovo rođenje pjesmom nebesnom:
„…Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, među ljudima dobra volja.“
On se javio Presvetoj Majci Bogorodici i blagovijestio joj da se približava NJeno Uspenije na Nebesa, otvorio joj je put u Carstvo Nebesko i dao joj svijetlu grančicu rajsku.
Sveti arhangel Gavrilo se ukazao mojoj supruzi Dragici kao svjetlosno biće nadnaravne bjeline. Najprije se „rastvorio oblak“, a zatim se pojavio veliki krst sa sjajnim sitnim zvijezdama. Svojim dubinskim svjetlucanjem, zvijezde su stvarale utisak trodimenzionalnosti. Iz središnog dijela krsta su se otvorile Nebeske Dveri iz kojih je Sveti izašao i sporo „hodio“ po nebu sa blaženom smirenošću i spuštenim krilima. Ukazao je da se kroz Nebeske Dveri uznose ka Gospodu visoko duhovno razvijene podvižničke duše, kao i da će štititi srpski i ruski narod na Božjem putu.
