Piše: Bećir Vuković
Ko god priznaje lažno Kosovo – nije dostojan da traži da ga Srbi biraju za bilo što.
Takav ne smije da bude biran u Akademiju, Skupštinu, Vladu. Nigdje, nigdje gdje se pravoslavni svijet takmiči i bira.
Priznavanje lažnog Kosova jeste najveći izdajnički čin u karijeri Mila Đukanovića.
A tih izdaja nije bilo baš malo.
Nema – antisrpskijeg čina – od priznavanja lažne države Kosovo.
Istim putem krenuli su Zdravko Krivokapić i Aleksa Bečić.
Nisu mogli da izdrže a da pored potpisa Mila Đukanovića, ne stave i svoje potpise.
Uostalom, u Skupštini će zajedno i glasati protiv ministra pravde Leposavića, koji je napisao Zakon o slobodi vjeroispovijesti i sastavio Temeljni ugovor sa SPC.
Leposavić nije priznao genocid u Srebrenici i zato će ga kazniti Krivokapić i Bečić.
Vaš pisac nije prorok, i ne zna šta će biti do pošljetka, ali zna da ovako ne može, ili ovo ide nekim dobrim putem.
Što bar ti, Bečiću, koji si iz ugledne opozicione porodice – potrča da priznaš Kosovo. Što taj zalogaj otimaš Dritanu. Ta jabuka pripada njemu, za njega je servirana.
Djelimično i za Krivokapića jer je on bio funkcioner Vlade DPS kada je Đukanović priznavao Kosovo.
Može se komotno pozvati na te rane radove i „zasluge”.
Sad ste se pomiješali, i ne zna se više ko je ko: ili je za trpezom Aleksa Abazović, ili Dritan Bečić, ili Zdravko Đukanović, ili Milo Krivokapić…
„Srpska Pravoslavna Crkva na majskom zasedanju povodom 800 godina Autokefalije SPC, jednoglasno, i jasno je iznela svoj stav protivljenja izdaje Kosova i Metohije. Taj stav je istovremeno i poruka da bi svako odricanje od Kosova i Metohije, bio ne samo akt izdaje, već i kolektivnog prokletstva…“, zaključio je Sveti Sinod SPC.
Od tog proklestva se ne može pobjeći ni tako – što se nakon izdaje i OVK čestitki – farisejski čestita Vaskrs čitavom pravoslavnom narodu.
Sve ovo narod dobro vidi i dobro će razabrati stvari.
Licemeri, one bolje od vas, koje ste ogovarali, o kojima ste lagali, i čije primjere i hrabrost niste mogli da dobacite – niste oborili.
Imali ste u tom nečasnom poslu i čudne saveznike koji ni po cijenu vlastitog ovozemaljskog života nisu smjeli da budu na strani laži i izdaje.
Zato će – kada sve maske padnu – i istina kao i uvijek pobijedi laž, svakome sve biti jasno.
Svako ko podržava laž i sam je laža i paralaža, samo takav i pomaže srpskom neprijatelju.
Postoji i škola za izdajnike. U tu školu idu samo lažovi. Kad diplomiraju, odriču se i onog najsvetijeg, svetijeg i od svetinje života.
Laž je jedno od najvećih zala, a zlo dobra donijeti neće, kaže srpski narodni mudrac.
Na kraju ispada da je istina jedina jedno vrijeme bila u opasnosti. Kako juče tako i danas, kako u svijetu, tako i u nas.
Vjerujem, istina će uskoro i izbrisati potpise koji ovjeravaju laž.
