Banka hrane danas Crne Gore, 30. marta, obilježava 13 godina humanitarnog i volonterskog rada.
„Nakon 10 godina rada, smatrali smo da smo kao NVO uradili sve kako bi problem siromaštva učinili vidljivim i ukazali na nedostatke sistema socijane zaštite radeći bez elementarnih uslova za rad. Pomogli smo za tih deset godina preko 100.000 ljudi i smatrali da je to kraj“, saopštili su iz Banke hrane.
Međutim, kako tvrde, „ugroženi građani nisu mislili da je misija Banke hrane završena“.
„Molili su nas da ostanemo spona između njih, javnog života i institucija, jer su oni marginalizovani i uglavnom nevidljivi. Kazali su da mi najjasnije ukazujemo na njihove probleme i borimo se za njih predano. Nismo se oduprijeli njihovim molbama, posebno kada su nam rekli da njihove muke niko bolje od nas ne vidi, niti je doživio ono što mi sa njima jesmo, naveli su iz Banke hrane.
Saopštili su da su zbog toga tu da i dalje ukazuju na probleme, da predlažu rješenja, da se bore za one koje je sistem ili zaboravio ili im nije obezbijedio dostojanstven život.
„I danas ukazujemo na probleme jedne porodice, na žalost ne i jedino koja nema krov nad glavom, struju, vodu, posao, zdravstvenu zaštitu… Riječ je samohranoj majki iz Nikšića. Apelujemo na humane ljude i društveno odgovorne kompanije da pomogu ovoj porodici“, kazali su iz Banke hrane.
„O problemima porodice informisali smo sve relevantne državne institucije, međunarodne i naše organizacije, za koje smo smatrali da mogu biti od koristi za rješenje nagomilanih problema porodice: Ministarstvo socijalnog staranja, Direkciju za socijalnu pravdu, Centar za socijalni rad Nikšiš, Gradonačelnika i Opštinu Nikšića, Crveni krst Nikšić, Ombudsmana, UNICEF, Sos Nikšić, kao i NVO Centar za ženska prava i Akcija za ljudska prava“, saopšili su iz Banke hrane.
U nastavku su prenijeli i pismo samohrane majke.
„Nemam se kome obratiti za pomoć pa Vas molim, ako ikako možete, da nam pomognete. Samohrana sam majka dvoje djece od 4 i 12 godina. Lošeg sam zdravlja.
Prošle godine sam radila na primorju , vodila sam djecu sa sobom. Teško je bilo, jer državni vrtić radi samo prije podne, a na moru radite u svim smjenama. Kirije su previsoke, morali smo se vratili u Nikšić.
Nemam posao, a moram da radim, jer bukvalno nemamo od čega da živimo .Meni treba posao u prvoj smjeni dok sin ne poraste.
Mi nemamo nikakvih primanja osim sinov dječiji dodatak od 30 evra. Otac djeci ne daje alimentaciju.
Mlađe dijete ima bronhitis, a starije Turetov sindrom.
Ja i starije dijete nemamo zdravstveno osiguranje, jer nismo rođeni u Crnoj Gori. Još dvije godine treba da prođu da bi stekle pravo na njega. Ne znam zašto bar ona, jer je kćerka crnogorskog državljanina, nema zdarvstveno?
Kada plaćate preglede i lijekove, sve je skupo. Ja sam moje liječenje zapostavila, pazim da barem djeci sačuvam zdavlje, koliko mogu.
U moru problema najveći problem nam je krov nad glavom.
Stan gdje smo stanovali je prodat .Kirije su toliko visoke da nisam mogla da priuštim ni jedan.
Bila sam prinuđena sa djecom da se iselim u jednu kuću, bez vode, struje,šporeta, takoreći bez ičega.
Ovu kuću nam je dala, privremeno na korišćenje, jedna starija žena.Dug za struju je 305,90 evra a za vodu 418,87.
Vise puta sam se obraćala Opštini oko problema smještaja. Bilo kakav smještaj bi za nas bio dobar, samo da ga ne plaćamo.
Trenutno smo bez ičega. Ako ikako možete da nam pomognete, jer u ovakvom očaju, svaki vid pomoći je dobrodošao.
Prinuđena sam da molim, da sam sama nikada ne bih bilo šta tražila, a ovako moram. Oprostite!„, navodi se u pismu sahohrane majke.
U ime majke i djece, Banka Hrane je zamolia za pomoć porodici.
