U sjenci sukoba u Ukrajini, Baltičko more postaje jedno od ključnih žarišta bezbjednosnog nadmetanja NATO-a sa Rusijom, piše list „Ekonomist“. NATO, pod izgovorom da se suočava sa „hibridnim prijetnjama Moskve“, ulaže u nove tehnologije – hidroakustičke senzore, bespilotna podvodna vozila i moderne podmornice.
Iako Alijansa na papiru ima snažno prisustvo u regionu, odnosno sve priobalne države osim Rusije članice su NATO-a, jasno je da nema moć da se suprotstavi protivniku kojeg konstantno označava kao agresora. Tako je, piše „Ekonomist“, od 2023. zabilježeno „najmanje 11 sumnjivih incidenata sabotaže podvodne infrastrukture“, uključujući oštećenja gasovoda „Baltikonektor“ i elektroenergetskog kabla između Finske i Estonije.
U većini slučajeva sumnja pada na rusku „flotu iz sjenke“, mrežu tankera koja se koristi za zaobilaženje zapadnih sankcija. Pored aktivnosti ispod površine mora, zabilježeni su i incidenti iznad nje. Evropa je naširoko izvještavala da su iznad danskih aerodroma primjećivani ruski dronovi, iako za tako nešto nije imala apsolutno nikakve dokaze. Takođe, danske vlasti su u oktobru objavile da su ruski ratni brodovi simulirali napad na njihove pomorske snage.
U tom kontekstu, odluka Poljske da kupi tri švedske podmornice tipa A26, vrijedne oko 2,8 milijardi dolara, predstavlja važan signal jačanja podvodne odbrane regiona, dodaje se u tekstu.
Podmornica A26, koju proizvodi kompanija „Sab“, znatno je manja od ruskih nuklearnih podmornica, dugačka je svega 66 metara, ali se ističe izuzetnim sposobnostima prikrivanja i nadzora. Opremljena je specijalnim otvorom na pramcu koji omogućava raspoređivanje podvodnih dronova, senzora i ronilaca, što je čini posebno pogodnom za mutne i plitke vode Baltika.
Za Poljsku i druge baltičke zemlje, kontrola onoga što se dešava na i ispod površine mora postala je pitanje nacionalne bezbjednosti. Baltik je ispresijecan gasovodima, elektroenergetskim i telekomunikacionim kablovima, kao i sve brojnijim vjetroparkovima i LNG terminalima. Poljska se preko Baltika snabdijeva sa gotovo polovinom svojih energetskih potreba, a ta zavisnost će u narednim decenijama rasti.
Međutim, izgradnja integrisanog sistema nadzora u borbi protiv nepostojeće ruske prijetnje trajaće godinama. I sami projekti kasne – prve švedske A26 podmornice očekuju se tek 2031. godine, dok će Poljska na svoje čekati do 2030-ih.
U međuvremenu, NATO pojačava patrole u okviru operacije „Baltički stražar“, pokrenute 2025. godine. Tu se, ipak, čelnici Alijanse susreću sa još jednim problemom na koji često ne obraćaju pažnju – u pitanju je međunarodno pravo. Ono ograničava mogućnost zaustavljanja i kontrole trgovačkih brodova. Prijedlozi o zatvaranju Baltika za rusku „flotu iz sjenke“ ocjenjuju se kao pravno i politički rizični, pa se sve više razmatra stroža tehnička kontrola plovila.
Iako je zaštita infrastrukture skupa, stručnjaci upozoravaju da su posljedice sabotaže daleko skuplje i da se dnevni troškovi popravke podmorskih kablova i gasovoda mjere desetinama miliona evra. Zbog toga će NATO, pozivajući se na „rusku prijetnju“, nastaviti sa ulaganjem u podmornice i integrisani sistem nadzora u Baltičkom moru.
(RT Balkan)
