Piše: Bećir Vuković
Popazite, ovo sa Pandorinom naukom, uopšte nije bezazlena priča…
Kao da u – podtekstu – imaju nešto zajedničko – Pandora i – Pandemija.
(U prošlosti – podtekst – se koristio za uplitanje – uvlačenje – kontroverznih tema bez privlačenja pažnje – gneva – glavnog cenzora. Smisao podteksta nije se, bogzna, bitno mijanjao, i doseže do naših dana, do postkomunizma i postmodernizma… )
Ako su mnogi lopovi imali slobodan pristup – opštem crnogorskom koritu – zašto bi, u Pandorinu kutiju bila samo – Prva familija…
(Što se tiče korita, više je gurkanja i guranja i kvike oko praznog korita, nego oko punog…)
Zašto u Pandorinim sabranim djelima, u opštu – antologiju lopovluka – ne bi bilo mjesta i za – Drugu familiju. Treba imati na umu da logika ide do kraja, isto kao i matematika.
Popazite, ista mreža logike obuhvatiće i cipcijeli region…
(Makar bi tu logiku na umu morali imati politički menadžeri „Vijesti“, dečak Dritan, i gospođa Božena sa komplikovanim narativom u vezi kružnog toka na izlazu – ulazu – Budva…)
Sa druge strane, „Vijesti“ su – svojevrsna – crnogorska Pandorina kužinica – koja je vazda puna otrova. Bez poklopca…
Godinama, iz „Vijesti“, koje je osnovao jedan od glavnih likova u Pandorinim spisima – emitovalo se zlo. Sjetimo se – „Risto Sotono“ – i sličnih poređenja – priviđenja iz pera „Vijestinih“ kolumnista svih profila i kukuljača. Sjetimo se, i ko je sve pisao za „Vijesti“…
Za „Vijesti“ su pisali i oni koji su – svakodnevno – skrušeno – prilazili Amfilohijevoj ruci…
Mnogi, skorojevići nasilne tradicije, trećerazredni političari u starim mantilima, okašnjeli pojci, mislili su, ako im „Vijesti“ odškrinu vratanca, eto im i ulaznice za intelektualni i duhovni crnogorski krem…
(Ove skice o „Vijestima“ iskaču iz konteksta, ali piščeva dužnost je da podsjeti na mnoge kurvarluke u vezi ove Pandorine kužine, koji su bili javani, i bogme, tajni…)
Da li će ostati na nivou – trača – ili je policija pustila buve po kafanama, da se sprema i – drugi paket – iz Pandorine kutije što se tiče – Druge familije…
(A, treći paket mogao bi obuhvatiti brojne kumove, komite, partnere, sponzoruše, tajkune, partijske namještenike, sudije i sudinice, tužioce, i tako dalje..)
Godinama, Crna Gora je bila – nelegalni ambijent za čuvanje basnoslovne love, za razluku od Devičanskih ostrva…
Nelegalan ambijent – znači – nesiguran ambijent – što na tom jeziku i tom nivou, svakako, i jeste.
(Velikoj lovi mjesto je u velikom sefu, a ne u slamarici.)
Veliku lovu čuvaju nevidljivi agenti i sivi direktori, bez adrese banke, i lične adrese…
Kolika je suprotnost u imenima – Crna Gora – Devičanska ostrva – tolika je i razlika u ambijentu, stilu, povjerenju, tajnosti, diskreciji, i tome slično…
Nećete, valjda, milione čuvati u nekoj crnogorskoj banci. Ko bi čuvao lovu u Lovćen banci.
I komunisti na čelu sa Brozom, uglavnom, čuvali su lovu i – zlatne poluge – u Švicarskoj, koju su i osmislili svetski lopovi…
(Zato, napamet, po mraku, ne trčite za loptom..)
Devičanska ostrva nisu, kao što znate, dobila ime po devicama. Mada, devici, i pripada ambijent rajskog ostrva – punog cvetova i cvrkutanja…
(Vjerovali ili ne, Devičanska ostrva dobila su ime po muškarcima – devcima. Isto tako, bizarno zvuči, da device nemaju šta da traže na Devičanskom arhipelagu… )
U koju oblast zalazi teorija: na Devičanskim ostrvima majka – banka, rodila kćerku – banku…
Po mom skromnom mišljenju, treba postaviti pitanje: da li je, uopšte moguće, da se u tako – visoko društvo – probije – neki uljez sa Balkana…
Da li je moguća – balkanizacija – Djevičanskih ostrva…
Moguće je da i neka – protuva – sa Balkana – zabasa – na Djevičanska ostrva. Ali, po prilozima iz Pandorine kutije, protuva nikako ne može izaći…
(Balkanci se uvijek zeznu, sazuju se ispred vrata, i u čarapama uđu kod gazde koji drema ispod providne zavjese… )
I, podigne li poklopac sa ćupa sa silnim blagom, niko mu ne – garantira – da će ostati zaštićen, da će opstati u sferama anonimnosti…
Nenadno, došlo vrijeme, da Visoko društvo sa Devičanskih ostrva, više ne trpi – sitninu – sitnež – krpež…
I, evo, strašne priče, podunu vjetar sa oblaka zli, i jesenje noćce, neki mračni tipovi iz visokog društva, stotinama milja daleko od obale – preko palube – istresoše sitnež…
Svako zna da su pokradene grdne narodne pare, samo, mogu li se vratiti iz – poreske oaze…
A, lopova, lopova, iskrcati na pusto ostrvo….)
