Piše: SIBIN
Baka Ratka, naprosto, ne umije početi kolumnu a da ne prepriča neku anegdotu iz 90-tih. Od 90-te naovamo, baka R. samo reciklira svoje novinarsko iskustvo. Zadžaba stečeno u Pobjedi, koja se vještački latinizovala I preplatila na penzionere. Ta, inače, u nas – najveća štamparska greška!
Kad god se situacija politički uskomeša, baka R. potegne pa jasno stavi do znanja kojoj strani pripada. Kad se, međutim, politička prašina slegne, počne da koketira sa nekakvim trećim putem, građanštinom, sve nade polažući u izmirenje, jer se od podjela ne može disati u ovoj po plemenima podijeljenoj zajednici.
I, gdje je udarila opet baka R.?
Dabome: na crkvu, sveštenstvo, na ustoličenje obavljeno u Beranama. Očekivano? Aha, jer kolumnisti „Vijesti“ su posve jednolični u temama koje izlizuju nekih dvije decenije. Sa obaveznim osvrtom na 90-te koje bi trebalo da su duh njihovog građanstva, borbe za slobodu I evropski put, mada ne tako davno šefa države ispromovisaše I sve učiniše „kako bi im povratio neovisnost, etc…“
Koliko su politički snaži, I prepoznati I prihvaćeni, najbolje pokazuje rezultat majušne URE, posebno se te majušna snaga izmjerila u Nikšiću, postindustrijskom gradu kojeg su uplanirali spasavati nekakvim zelenim programom.
I? Da im DF na predlog Marka Kovačevića ne pruži ruku, u tom gradu ne bi sačinjavali vlast.
No, I pored toga još uvijek nadobudno nastoje prodati priču kako su kod njih uokvirio kadar, I pamet, I mladi eksperti, I sve sami političari vođeni idejom evropskog emancipatorskog zanosa.
Baka Ratka je samo jedna iz tamošnje ekipe koja nesvjesno pokazuje da su ispali iz svega aktuelnog. Zbog toga što je baka, u njenom slučaju se da razumjeti što živi na račun sjećanja…
