Hanter Bajden, sin bivšeg američkog predsjednika Džoa Bajdena, u intervjuu američkom podkasteru Šonu Rajanu oštro je kritikovao nivo korupcije u Ukrajini, nazvavši je „jazbinom“, i priznao da je njegov angažman u ukrajinskoj energetskoj kompaniji Burisma Holdings bio greška.
U višesatnom razgovoru, koji su mediji prenijeli na osnovu snimka emisije „Šou Šona Rajana“, Hanter Bajden je rekao da je u trenutku kada je prihvatio posao u Burismi bio „veoma, veoma naivan“ u ocjenjivanju političkog i ekonomskog okruženja u Ukrajini. „Nivo korupcije je nešto što me i dalje zaista zadivljuje“, rekao je Bajden.
Bajden mlađi je naglasio da, iako nije učinio ništa čega se stidi, njegovo učešće u kompaniji koja mu je godišnje plaćala oko milion dolara nije bilo dobro rješenje, prije svega zbog političkih okolnosti koje su njega i druge dovele u osjetljivu poziciju.
Istovremeno, kritikovao je i američku politiku – uključujući postupke svoje porodice – ukazujući na neuspjeh američkog povlačenja iz Avganistana 2021. godine, i iznio oštre stavove o imigracionoj politici SAD.
Bajden je u intervjuu iznio i podatak da trenutno ima značajne finansijske obaveze – oko 15 miliona dolara duga – i da nije siguran kako će ih otplatiti, što su ranije izvještavali svi relevantni mediji u vezi sa njegovim finansijskim stanjem.
Napomenimo da je Hanter Bajden u prošlosti bio predmet brojnih istraga i pravnih sporova, uključujući i one povezane sa porezima i nezakonitim posjedovanjem oružja, od kojih mu je dio oprošten u dekretima koje je potpisao njegov otac kada je bio na mjestu američkog predsjednika.
(Politika)
Godine 2000., Sadam Husein je učinio nešto na što je malo ko obraćao pažnju.
Najavio je da će Irak početi prodavati naftu u eurima, a ne u američkim dolarima. Tri godine kasnije, SAD su izvršile invaziju na Irak. Nikada nisu pronašli oružje za masovno uništenje.
Ali nešto drugo se dogodilo tiho.
Cijena iračke nafte se odmah vratila u dolare. Većina ljudi ovo naziva slučajnošću. Ja to nazivam lekcijom.
Godine 2009., Moamer Gadafi je predložio nešto još opasnije.
Afričku valutu podržanu zlatom – zlatni dinar. To bi omogućilo afričkim nacijama da kupuju naftu bez trošenja dolara.
Godine 2011., NATO je intervenisao u Libiji iz „humanitarnih razloga“.
Gadafi je bio mrtav.
Zlatni dinar je nestao.
Libijska nafta? Nazad dolarima.
Još jedna slučajnost.
Vidim obrazac.
Vratite se.
Godine 1971., predsjednik Nixon je uklonio američki dolar iz zlatnog standarda.
Dolar više nije bio podržan zlatom – samo obećanje.
Po svoj historijskoj logici, dolar je trebao propasti.
Nije se srušio.
Zašto? Zašto?
Zato što je tri godine kasnije, Henry Kissinger sklopio dogovor sa Saudijskom Arabijom.
Dogovor je bio jednostavan:
Prodajte naftu samo u američkim dolarima, a američka vojska će štititi režim.
Od tog trenutka, svakoj zemlji na svijetu su bili potrebni dolari za kupovinu energije.
Ovo nije bila ekonomija slobodnog tržišta.
Ovo je bila prisilna monetarna politika.
Ili, iskrenije rečeno, reketiranje zaštite.
I funkcioniše – sve dok je vojska može provoditi.
Pogledajte šta se dešava kada zemlje to osporavaju.
Rusija traži rublje za prirodni gas?
Sankcije. Eskalacija.
Sirija raspravlja o naftovodima izvan dolarskog sistema?
Građanski rat eskalira. Naftovod se nikada ne dešava.
Iran pokušava prodati naftu izvan dolara?
Decenije sankcija.
Ne kažem da su ovo dobre ili loše vlade.
Kažem, pogledajte šta se dešava kada neko ugrozi gasni sistem.
Kada to vidite, obrazac nije suptilan.
SWIFT nije neutralni platni sistem.
To je oružje.
Ako vas isključe iz SWIFT-a, isključeni ste i iz globalne trgovine. Rusija. Iran. Kuba. U Venecueli. Drugačija politika. Isti ishod. Ne uče to u školi jer je nezgodno. Ne šaljemo 18-godišnjake u smrt zbog „slobode“.
Šaljemo ih da zaštite status rezervne valute.
Valuta finansira vojsku.
Vojska štiti valutu.
Ovako funkcionišu imperije. Britanija je to naučila na teži način.
Britanska funta je bila svjetska rezervna valuta skoro 200 godina.
Nakon Drugog svjetskog rata, Britanija je izgubila status rezervne valute.
Za dvije decenije, Britansko carstvo se raspalo. Isti ciklus. Holandski gulden. Britanska funta. Sada američki dolar. Ray Dalio godinama upozorava na ovo.
Ovako izgleda carstvo u kasnoj fazi:
• Pretjerano vojno rastezanje
• Rastući dug
• Deprecijacija valute
• Alternative izgradnji rivala
Kineski Pojas i put nije milostinja. Radi se o stvaranju dužničkih odnosa denominiranih u juanima. BRICS ne govori o alternativama jer su prijatelji. Oni grade izlaznu rampu iz dolara. Kada dolar izgubi svoj status rezerve – ne ako, ne kada – mogućnost štampanja novca bez posljedica nestaje. Tada vojska sklapa dogovor. Tada carstvo nestaje. Mogli biste to nazvati ciničnim. Ja to nazivam finansijskom historijom.
Svaki rat u mom životu imao je valute – kad bih znao gdje tražiti.
„Sloboda i demokratija“ su marketing.
Stvarni politički dokumenti govore o
„održavanju likvidnosti dolara na globalnim energetskim tržištima.“
Nisam protiv vojske.
Protiv sam gluposti.
Ako šaljemo ljude u borbu…
Trebali bismo barem biti iskreni o tome.