ASK U SUKOBU SAMA SA SOBOM: Kad sestra odlučuje, a brat je u sistemu!

U svakom uređenom sistemu postoji jedno pravilo: kada odlučuješ o nečemu što se tiče tvoje porodice NE GLASAŠ. U ASK desilo se upravo suprotno. Posebno zabrinjavajuće je što se ova situacija dogodila upravo u instituciji čija je primarna nadležnost utvrđivanje postojanja sukoba interesa. Riječ je o knjiškom primjeru sukoba interesa koji nije prepoznat ili nije htio biti prepoznat ni u jednoj fazi postupka imenovanja. Komisija za sprovođenje izbora članova Savjeta ASK predložila je Odboru za antikorupciju Skupštine Crne Gore kandidatkinju A.V. za članicu Savjeta ASK. Skupština je potvrdila njen mandat, a čitav postupak prošao je bez ijednog prigovora na njenu podobnost ili nepristrasnost.

Sukob interesa u vršenju javnih dužnosti postoji kada javni funkcioner javni interes podredi privatnom, odnosno kada postoji sukob njegovog privatnog interesa i javnog interesa koji mora zastupati kao nosilac javne funkcije.

Prema standardima Venecijanske komisije, sukob interesa postoji kada lice — bilo da je u pitanju javni funkcioner ili drugo lice koje obavlja povjerenu funkciju — ima konkurentne profesionalne ili lične obaveze, odnosno lične ili finansijske interese koji bi mogli narušiti nepristrasno i savjesno obavljanje njegovih zadataka.
Važeći regulatorni okviri, razlikuju tri oblika sukoba interesa:

– Pravi (stvarni) sukob interesa — postoji kada privatni interes javnog funkcionera faktički utiče na njegovu nepristrasnost u obavljanju javne funkcije;
– Prividni sukob interesa — postoji kada se osnovano može smatrati da privatni interes utiče na nepristrasnost, bez obzira na to da li do stvarnog uticaja dolazi;
– Potencijalni sukob interesa — postoji kada privatni interes funkcionera može u budućnosti uticati na njegovu nepristrasnost.

U teoriji i praksi, potencijalni sukob interesa redovno predstavlja predznak pravog sukoba interesa — njegova realizacija u konkretnim odlukama i postupcima. Primijenjen na opisanu situaciju, ovaj okvir daje jednoznačan zaključak. Od trenutka podnošenja prijave na funkciju članice Savjeta ASK, A.V. se nalazila u potencijalnom, a vrlo vjerovatno i u prividnom sukobu interesa — njen brat bio je zaposlen u instituciji čijim bi radom ona neposredno upravljala kao članica nadzornog tijela. Taj potencijalni sukob interesa s vremenom se, kroz konkretne odluke Savjeta, pretvorio u pravi sukob interesa.

Članica Savjeta A. Vukašinović je odlučivala u ASK i vršila funkciju, iako postoji osnovana sumnja da je u direktnom sukobu interesa, jer odluka može imati posljedice po status njenog rođenog brata zaposlenog u istoj instituciji. Objektivna nepristrasnost u takvim okolnostima nije bila moguća. Svaka odluka Savjeta koja se — posredno ili neposredno — ticala položaja zaposlenih u ASK, donosila se u uslovima u kojima A.V. nije mogla biti slobodna od privatnog interesa. Interes zaštite brata, posebno imajući u vidu njegovu ulogu u spornim aktivnostima prethodnog rukovodstva, bio je jasan, konkretan i trajan.

To nije proceduralni propust. To je udar na osnovni princip nepristrasnosti.

Ovo nije pitanje jednog glasa. Ovo je pitanje da li je Agencija zarobljena porodičnim interesima.

Sukob interesa nije krivično djelo samo po sebi. Ipak važnost njegovog rješavanja jeste u spečavanju neetickog ili nemoralnog ponašanja jer dovodi u pitanje sumnju u integritet osobe koja obavlja javnu funkciju, a time i integritet ukupne institucije ili javne vlasti. Upravo je ovo potrebno prioritetno spriječiti kako bi ASK bila u nekoj šansi da svoj rad predstavi javnosti kao nezavistan i neselektivan.

U navodima iz medija koji su se mogli pročitati prilikom izbora sadašnjeg Savjeta ASK, da je jedna kandidatkinja za članicu Savjeta istakla da njen brat vise neće biti dio menadžmenta te institucije iz razloga što mu mandat ističe ubrzo. Za Komisiju za sačinjavanje liste za izbor kandidata, time se otklonilo pitanje njenog sukoba interesa i smetnja da bude izabrana na ovu funkciju. Ipak u praksi, situacija gdje je sestra u Savjetu ASK, a brat zaposleni u ASK iz više razloga je neprihvaljiva zahtijeva rješavanje.

Ne ulazeći u motive i postupanja ovih lica u prethodnom periodu, samo njihovo bitisanje u ASK dovodi u sumnju u sukob interesa. Da li je neko postupanje ovih lica u prethodnom periodu bilo vođeno javnim ili privatnim interesom veliko je pitanje. Sve i da jeste javni interes vodilja u njihovom radu, postoji opravdana sumnja u isto. Samo to je dovoljno da se cijeli Savjet kao vrhovno tijelo u ASK upita da li je njihov rad bio opterećen privatnim interesom jednog člana.

Ono što ovaj slučaj čini naročito ozbiljnim nije samo sam sukob interesa — već potpuno odsustvo reakcije institucionalnog sistema. Ni Komisija za sprovođenje izbora članova Savjeta, ni Odbor za antikorupciju, ni Skupština, a ni sam Savjet na kraju, nisu doveli u pitanje nepristrasnost kandidatkinje, kasnije članice Savjeta. Nijedan mehanizam provjere nije bio aktiviran. Upravo u instituciji koja bi trebalo da bude posljednja linija odbrane od sukoba interesa, taj sukob interesa prošao je neopaženo — ili ignorisan.

Da li je privatni interes članice Savjeta izjednačen interesu njenog brata kao bivšeg funkcionera, pomocnika Jelene Perovic, sada zaposlenog u ASK. Da li je interes brata članice Savjeta bio ključan u svim odlučivanjima, kao članica Savjeta ASK. Da li je taj interes uticao na nepristrasnost ove funkcionerke? Da li je mogao da utiče? Da li je uticao? Da li je za očekivati da će biti donijeta odluka koja je suprotna njenom privatnom interesu ili privatnom interesu njenog brata?

Na kraju se postavlja pitanje – da li A.V. može legitimno da glasa za izbor direktora ASK?

Ovo su pitanja na koja Savjet mora da da odgovor – prioritetno.