U Crnoj Gori se ovih dana vodi sramna i prljava kampanja povodom najave da jedna od ulica u Glavnom gradu ponese ime Pavla Bulatovića, bivšeg ministra unutrašnjih poslova Crne Gore i ministra odbrane Savezne Republike Jugoslavije. Umjesto da se sa dužnim pijetetom govori o čovjeku koji je tragično ubijen 2000. godine, dijelovi NVO sektora i pojedine opozicione partije koriste ovu priliku da šire teške i neosnovane optužbe, nazivajući ga ratnim zločincem – bez ijednog dokaza, bez presude, pa čak i bez pokrenutog postupka protiv njega za života.
Jedna od najglasnijih i najapsurdnijih optužbi koje mu se stavljaju na teret jeste da je, kao ministar unutrašnjih poslova, bio odgovoran za deportaciju Muslimana iz Crne Gore u Bosnu i Hercegovinu početkom devedesetih godina. Međutim, ono što ovi kvazi-građanski krugovi namjerno prešućuju jeste činjenica da je na čelu tadašnje Vlade, u čijem sastavu je bio i Pavle Bulatović, bio upravo Milo Đukanović – tadašnji premijer, a kasnije dugogodišnji predsjednik Crne Gore i ideološki otac tzv. građanštine. I tu leži najveći apsurd: oni koji danas optužuju Bulatovića, istovremeno veličaju njegovog tadašnjeg nadređenog, čovjeka pod čijim je političkim krovom ta vlada djelovala.
Ova licemjerna konstrukcija jasno pokazuje da se ne radi o istinskoj borbi za ljudska prava ili istinu, već o ogoljenoj antisrpskoj ideologiji koja sve češće i agresivnije pokazuje svoje pravo lice. Napadi na Pavla Bulatovića nisu motivisani stvarnim činjenicama, već srbofobnom potrebom da se diskredituje svaki Srbin koji je bio na važnoj državnoj funkciji tokom devedesetih – pa makar i posthumno.
Pavle Bulatović nikada nije bio ni optužen, ni procesuiran, ni osuđen za bilo kakvo krivično djelo. Svi koji danas pokušavaju da ga prikažu kao zločinca to rade svjesno, računajući na činjenicu da mrtav čovjek ne može da se brani. Upravo u tome leži podlost i nečovječnost ove kampanje – jer se napada onaj ko ne može da odgovori, da demantuje, da zaštiti čast i istinu.
Ova kampanja ne vrijeđa samo uspomenu na Pavla Bulatovića, već i zdrav razum i dostojanstvo svih građana koji žele da žive u društvu u kojem se istina poštuje, a pokojnicima ne sudi bez suda. Sramno je i opasno da se u političke i ideološke svrhe blati ime čovjeka bez ikakvog pravnog utemeljenja, samo zato što je bio Srbin i što je služio svojoj zemlji.
Upravo zato je od presudne važnosti da društvo jasno odbaci ovakvu vrstu manipulacije i da stane u odbranu prava na istinu, pravdu i dostojanstvo – ne samo živih, nego i mrtvih.
Postoji ime i partija koji su najmanji zajednicki sadrzalac za sve nevolje i zlocine koji su zadesili CG od devedesetih na ovamo.
Sve dok oni ne budu pravosnazno osudjeni a partija ukinuta ne moze se krenuti naprijed, jer se buducnost ne moze graditi na trulim temeljima
Znamo recept kako se gradi zdrava i prosperitetna drzava, ali ga opstrukcije spavaca DPSa, koji su u svim drzavnim strukturama i dalje ostali, ne dozvoljavaju napredak drustva i drzave
Zato svaka cast za osobe poput Braticke koja je cistila talog y svom sektoru. Da je bilo vise Braticki, danas bi CG bila Monako