Revijalnom trkom na 50 prsno (breastroke na engleskom) Čaba Silađi je stavio tačku na impresivanu plivačku karijeru. U bazenu sa reprezentativnim drugovima, van bazena većina ljudi koja ga je pratila u protekle dvije decenije. Emotivni trenuci i oproštaj na bazenu „Milan Gale Muškatirović“ kakav je sjajni 32-godišnjak iz Bečeja zaslužio.
Lista Čabinih sportskih uspjeha je impresivna. Evropski juniorski šampion, svjetski juniorski vicešampion, vlasnik evropske bronze u seniorskoj konkurenciji, finalista na planetarnim i kontinentalnim šampionatima, osvajač odličja na Mediteranskim igrama i Univerzijadama, pobjednik na trkama Svjetskog kupa.
Možda je njegov najveći domet što je četiri puta izborio učešće na Olimpijskim igrama. Peking, London, Rio i Tokio bili su izazovi koje je Čaba uspješno prebrodio. Većina ljudi i ne zna kakav je podvig u plivanju doći do najveće smotre svjetskog sporta.
Ne treba ni govoriti da je Silađi apsolutni vladar prsnog stila u Srbiji. Svi rekordi od 50 do 200 metara su u njegovom vlasništvu. Godinama je jedinog rivala imao samo u štoperici. Istovremeno je i vlasnik najboljih rezultata svih vremena u Mađarskoj na 50 i 100 prsno i po tome je jedinstven u svijetu plivanja.
Krhke građe za jednog sprintera, za njega se često govorilo da je najbrži plivač u bazenu. Međutim start je upravo zbog nedostatka tjelesne mase bio njegov glavni problem u borbi sa najboljima na planeti. Trudio se, radio na sebi i popravljao nedostatke. Zato je i skoro 16 godina pripadao svjetskom i evropskom kremu.
Da je htio da živi negdje drugo i da se takmiči za neku drugu zemlju, a mogao je, možda bi njegovi sportski rezultati bili još bolji. Uslovi u kojima je trenirao u najvećem dijelu karijere bili su jako, jako, jako skromni. Plivanje u Srbiji je i prije 20 godina kada je Čaba počinjao i sada, na marginama.
Nedostatak termina, manjak bazena, borba za svaki minut, činili su njegovu borbu još težom. Nikada Čaba nije imao dlaku na jeziku. Otvoreno je govorio o svim problemima pokušavajući da pomogne ne samo sebi, nego i svim plivačima. Borba sa vjetrenjačama i Srbija bili su njegov izbor. I svoju ljubav nije pokazivao rečima, nego djelima.
Sa druge strane nikada u lošim uslovima i tretmanu nije tražio opravdanje. Njega niko nije morao da kritikuje, jer je najveći kritičar bio sam sebi. Inteligencija i razmišljanje o svim detaljima u nekim situacijama za njega su bili otežavajući faktor. Ali to je jednostavno bio Čaba Silađi.
Uspjehe u sportu pratili su oni u akademskoj karijeri. Diplomirao je na Tehnološkom fakultetu u Novom Sadu, kasnije je završio i master studije i uskoro će doći od zvanja doktora nauka. Pokazao je Čaba i u tom segmentu klasu. Nije to potencirao. Kao da je to najnormalnija stvar.
U svijetu u kojem se popularnost stiče lajkovima na društvenim mrežama, gdje je forma važnija od suštine, gdje je lična promocija najvažnija, Silađi je jedan od poslednjih Mohikanaca. Skroman, kulturan, vaspitan, obrazovan. Ovacije istinskom šampionu na bazenu „Milan Gale Muškatirović“ pokazale su Čabi kakav je trag ostavio i da možda za sve nas još uvijek ima nade.
Tri pljeska prije starta, Čabin zaštitni znak, više nećemo čuti na bazenima širom svijeta. Otišli su zajedno sa Silađijem u zasluženu sportsku penziju, gdje se pridružio zlatnoj generaciji srpskog plivanja: Miloradu Čaviću, Nađi Higl, kumu Ivanu Lenđeru.
Aplauz sa Dorćola se međutim i dalje čuje. Aplauz za sva odricanja. Aplauz za sve medalje i uspjehe. Aplauz za poštovanje i ljubav prema sportu koji je volio. Aplauz za nove uspjehe van bazena. Aplauz za sjajnog čoveka. Aplauz za velikog Čabu Silađiju!
(sport klub)
