Andrija Klikovac iz DPS-a ovih dana izjavio je da su današnju vlast u Crnoj Gori preuzeli “pioniri Slobodana Miloševića”. Na prvi pogled, takva izjava mogla bi zvučati kao ozbiljna politička kritika, ali u stvarnosti je riječ o čistom političkom cinizmu. Jer, ako je iko bio pionir Miloševićeve politike u Crnoj Gori, onda je to upravo lider DPS-a – Milo Đukanović.

Fotografija iz devedesetih godina, na kojoj se Đukanović srdačno rukuje sa Slobodanom Miloševićem, ostaje neizbrisiv dokaz tog vremena. U tom periodu Crna Gora je bila čvrsto vezana za Beograd, a Đukanović i tadašnje rukovodstvo DPS-a bili su najvjerniji saradnici režima koji je region gurnuo u krvave ratove, sankcije i međunarodnu izolaciju.

Danas, tri decenije kasnije, DPS pokušava da prepravi istoriju i predstavi sebe kao branitelja evropskih vrijednosti, demokratije i napretka. Međutim, činjenice govore suprotno. Upravo je Milo Đukanović bio ključni politički saveznik Miloševića, a njegova partija profitirala je i opstajala zahvaljujući toj vezi. Tek kada je politički teren postao nepodnošljiv, Đukanović se distancirao od Miloševića – ali ne iz principa, već iz čistog oportunizma i potrebe da sačuva vlast.

Zbog toga je groteskno kada danas ljudi iz DPS-a, poput Klikovca, govore o “Miloševićevim pionirima” u vlasti. Oni zaboravljaju da je njihov lider bio glavni pionir tog sistema, a da je cijela Crna Gora, zahvaljujući toj politici, plaćala cijenu sankcija, ratne mobilizacije i međunarodne izolacije.

Politička amnezija možda odgovara partijskim strukturama, ali građani ne smiju zaboraviti istoriju. DPS ne može biti ni arbitar ni moralni sudija kada je riječ o Miloševiću i njegovim nasljeđima – jer je upravo ta partija bila njegov najbliži saveznik.

Kada pioniri govore o pionirima, rezultat je uvijek isti – komedija od politike.

Tagovi