Kada državna kompanija poput Air Montenegro odluči koga će predstaviti u svom zvaničnom magazinu, to više nije pitanje kulture – to je pitanje politike, poruke i namjere.

Jer ono što objavi državna firma nije slučajnost. To je izbor.

U tom kontekstu, davanje prostora Kokan Mladenović nije neutralan potez, već jasan signal uređivačke politike koja očigledno ide u jednom pravcu – i to ne onom koji predstavlja balans, već onom koji proizvodi podjele.

Ko odlučuje šta je “slika države”?

Air Montenegro nije privatni blog, niti lični projekat bilo kog urednika.

To je državna kompanija.

I zato se s pravom postavlja pitanje:
ko odlučuje da li će putnici koji dolaze u Crnu Goru kroz njen zvanični magazin čitati intervjue koji nose politički i ideološki naboj?

I još važnije – u čije ime?

Nije problem mišljenje – problem je selekcija

Niko ne osporava pravo bilo kome da iznosi svoje stavove.

Ali kada se u državnom prostoru sistematski promovišu jedni, a drugi ignorišu – to više nije sloboda, već selekcija.

A selekcija uvijek govori više od samog sadržaja.

Poruka koja se šalje

Ovdje nije riječ o jednom intervjuu.

Ovdje je riječ o modelu.

Modelu u kojem državne institucije postaju platforme za ideološki filtrirane sadržaje, umjesto da budu prostor koji objedinjuje, predstavlja i balansira.

Ako državna kompanija počne da bira strane – onda više ne predstavlja državu, već uređivački stav pojedinaca.

A to je linija koja ne bi smjela da se pređe.

Tagovi