Na zapadnom zidu glavne dvorane sinagoge u Pragu nalazi se stakleni sanduk u obliku dviju kamenih ploča na kojima je Mojsije primio Deset zapovijesti. Male svjetiljke osvjetljavaju sanduk i pale se na godišnjicu nečije smrti. Jedno od tih svjetala, 3. juna svake godine, posvećeno je Francu Kafki.
Riječ je o jednom od autora čija je genijalnost prepoznata tek nakon smrti. Ovaj usamljeni pisac, rođen 3. jula 1883. godine, umro je u 41. godini od tuberkuloze koja je već bila u poodmakloj fazi.
Tokom života Kafka je bio duboko otuđen, često u depresiji i u stalnoj borbi sa sopstvenim pisanjem. Nerijetko je uništavao svoje rukopise spaljivanjem. Na samrti je svom prijatelju Maksu Brodu ostavio posljednju želju – da uništi većinu njegovih rukopisa. Brod tu želju nije ispunio, već je posthumno objavio gotovo sva Kafkina djela.
Dio njegove zaostavštine – oko 20 bilježnica i 35 pisama – dospio je u ruke njegove posljednje partnerke, Dore Dajamant, koja je, po njegovoj želji, trebalo da ih uništi. Međutim, ni ona to nije učinila. Taj materijal je tokom rata zaplijenio Gestapo i od tada mu se gubi trag. Ipak, dio Kafkinih spisa danas je sačuvan i predmet je brojnih istraživanja.
Kafka je i danas predmet brojnih kontroverzi i interpretacija. Njegova djela su obilježena osjećajem apsurda, otuđenja i egzistencijalne tjeskobe, ali i dubokom filozofskom potragom za smislom.
„Strašnim vjerovanjem u nešto što ne postoji, mi to stvaramo. Ne postoji samo ono što se nedovoljno želi.” (Franz Kafka)
Čak i ako nikada niste čuli za Kafku, njegova prisutnost u Pragu je gotovo neizbježna. Njegov lik i djelo prisutni su u turističkoj ponudi grada – od suvenira do obilazaka lokacija povezanih s njegovim životom. Njegova rodna kuća je izgorela, a danas je ostao samo ulaz i ploča na kojoj piše da je Franz Kafka rođen tu 3. jula 1883. godine. Ljeti se ispred tog mjesta nalazi i mali Kafka kafe.
Dio života proveo je u praškom dvorcu, gdje su nastala neka od njegovih djela, u kamenoj kućici njegove sestre. Važno mjesto okupljanja tadašnje njemačko-jevrejske intelektualne scene bio je kafe Arco, gdje je Kafka često boravio sa Maksom Brodom. Danas je njegov život prikazan i u modernom Kafkinom muzeju u Pragu (www.kafkamuseum.cz), gdje se čuvaju fotografije i rukopisi.
Na Novom jevrejskom groblju u Pragu, u sektoru 21, nalazi se jednostavan bijeli nadgrobni spomenik ispod kojeg je sahranjen Franz Kafka zajedno sa roditeljima. Mala ploča posvećena je i njegovim sestrama koje su stradale u nacističkim logorima tokom Drugog svjetskog rata.
Tvorac „Procesa”, „Zamka” i „Metamorfoze” ostaje pisac zagonetki čija se značenja ne mogu do kraja objasniti. Njegov svijet ne nudi jasna rješenja, već prostor u kojem se smisao neprestano preliva i izmiče tumačenju.
„Nije neophodno da izađeš iz kuće. Ostani za svojim stolom i slušaj. Ne moraš čak ni da slušaš, samo čekaj. Ne moraš čak ni da čekaš, samo sjedi…” (Franz Kafka)
Kafka danas živi i izvan književnosti – u kulturi, pop-kulturi i savremenim interpretacijama njegovog lika. Kroz fotografije na šoljama, tekstove na suvenirima i muzejske postavke, njegov lik je postao globalni simbol modernog osjećaja otuđenja, ali i trajne potrage za smislom.
