Piše: dr Momčilo Pejović
Iskoristih „pauzu“, dok bijaše premanula kiša i već se kao počelo razvedravati, da malo na čist vazduh izađem!
Na brzinu ostavih pisanje te ugrabih, nakratko, da prošetam do „Sastavaka“! Viđoh vodostaj rijeke Ribnice u Moraču! Voda ispod mosta na Ribnici bijaše malo iznad njenoga luka. A pamtim kad je vodostaj bio i mnogo veći, makar dva ili tri puta za vrijeme koliko živim u Podgorici (Titogradu).
Naravno, šetnjom obiđoh i „protestante“ koji se ne baš žurno u nevelikom broju okupljahu, kako oni na raskrsnici „Stare Vlade“ prema „Sportskom centru“ kao (ne)kakva (pred)straža, tako i oni ispred Skupštine, zgrade-objekta u kojem službuje „predsjednik svih građana“!
Sve osmotrih, lagano prolazeći! Zapazih dvije neobičnosti, koje mi skrenuše posebnu pažnju da svoje utiske kao „noticu“ unesem u tekst pod navedenim naslovom. Prva je neobičnost što na razmaku od nepunih 150 metara bijaše više automobila, novinara, fotoreportera i dva kamermana, pored onih što po službenoj dužnosti čuvahu red i mir, nego „protestanata“ koji obećaše da će se u velikom broju (sa)kupiti kako bi (sa)čuvali institucije, državu i njihovoga, a prije svih, drps ovaca „predsjednika“! U obadvije grupe ne bijaše ih ni četiristotine! Moguće da ih je, kasnije, u popodnevnim časovima bilo stotina ili dvije više!
Ne primijetih da im neko dijeli sendviče ili nešto slatko u vidu čokolad(ic)e, keksa, grickalica i slično! Dakle, ovoga puta bez donatora, a treba cijeli dan (pre)dreždati na ulici, po kiši koja je ne mnogo zatim opet počela padati i bogme hladnoći, onako gladni dok poslanike ne natjeraju da „odustanu“ od izmjena Zakona o predsjedniku!
Ta namjerai i prijetnja „protestanata“ izjalovi se izglasavanjem istog Zakona, od strane 41 poslanika i to po drugi put! Tako protestanti izdahnuše odnosno presahnuše ne samo brojčano nego i sa prijetnjama! Čujem da su mnogo kasnije pod okriljem noći napali i kamenovali institucije, koje su došli da „odlučno“ brane shodno dobijenim „uputstvima“! Ništa od njih neočekivano, neobično, a bi sasvim sumanuto i u duhu sistema koji im je stvorio njihov „predsjednik svih građana“, nadajući se da će imati ko da brani njega, kao takvog „čovjeka sistema“ odnosno jednog trodecenijskog diktatora režima!
Druga neobičnost, koju zapazih kod onih „protestanata“ što se bijahu (is)kupili kod Skupštine i „Predsjednika“, bi mi baš zapala za oči, je jedna povisoka mršavija ženska osoba, koja u ljetnim cipelicama sa štiklom od 10 ili 12 centimetara izgledaše još visočije nego što jeste, a bogme joj i kapica „crnogorska“, malo izmijenjenog modela, mnogo lijepo na glavi stajaše!
„Protestanti“ odnosno dokone bundžije tada ne pjevahu, niti mnogo razvijahu malobrojne zastave, a one sa kojima se bijahu umotali ili leđa pokrili niko da ih privremeno skine i sa njima se malo razmaše, makar da se razgibaju ili zagriju!?
Od političara i poslanika, za ono vrijeme koje tamo bijah, ne viđoh skoro nikoga sem jednog poslanika, a nekadašnjeg, čini mi se, „novinara“ ili dopisnika, i jednog bivšega „predsjednika Saveza udruženja boraca i antifašista“ odnosno SUBNOR-a, kako ‘ita(še) te im se i on pridruži!
Usput, šetajući i radoznalo gledajući okupljene „protestante“ odnosno dokone bundžije, na odlasku (su)sretoh meni dragog bivšeg kolegu! Pozdravih ga, rekavši zdravo, i mahnuh rukom dajući mu do znanja da je njemu upućen moj pozdrav! Ne primijetih da mi otpozdravi, a i zašto bi kad bijaše u društvu onoga čiju će fotelju „naslijediti“!
Pravo da vam kažem bi mi malo „krivo“, jer mi to na njega ne liči! Međutim, ti moji tekstovi vremenom često remete takva i slična tome javljanja, poznanstva i „prijateljstva“, pa sam navikao na tako nešto još od mnogo davnih dana i ko će sve nabrojiti kojih drugovanja! „Politika“ je mnoga drugarstva, kumstva i prijateljstva potpuno izbrisala odnosno uništila, a nekmoli moji tekstovi, koje objavljujem još od početka poslednje decenije 20. vijeka!
Eto, to su najkraći moji utisci sa „protestnog“ skupa onih koji su „odlučni“ da istraju u borbi za odbranu „ugroženih institucija i države“, a posebno su protivni usvajanju „izmjena Zakona o predsjedniku države“!
Najtačniju sliku posjećenosti skupa pod naslovom „Ima nas“ daće dron, koji je sve to bez emocija „posmatrao“ leteći na visini od oko 30 do 40 metara iznad mjesta održavanja protestnog skupa!
Ni ovaj kišan i prohladan decembarski dan nije mogao da spriječi ili omete „protestante“, tako da iako malobrojni bijahu „odlučni“ da brane institucije sistema svome „Sedmaku Čobaninu“!
Ne samo što bijahu „odlučni“ i nogo(m)brojni, kao svako sve više izgladnjelo drps ovaca stado, nego su se sa odavno svojstvenim i (pre)poznatim „pozivom“ javno obratili građanima da (im) se (pri)druže, naravno, uz lična ili čoporativna „uputstva“ već unaprijed spremljena i data od nekog njihovog (bez)imenog i (ne)skrivenog čaktar predvodnika!
I pored svega toga traže od njih da budu smjeli, odlučni, hrabri i nadasve „pripravni“ za „adekvatan odgovor“, šta god se pod tim podrazumijevalo ili se pod njim s(a)krivalo! A kasnije vidjesmo da su bili „pripravni“ sa kaminicama i flašama pa „adekvatno odgovorili“!
Samo se postavlja jedno jedino pitanje pred sve te „hrabre“ čaktar predvodnike i čuvare „reda i poretka“ odnosno institucija, države i naravno, njihovoga „Sedmaka Čobanina ili „predsjednika svih građana“, tačnije rečeno čobanina „predsjedika“ drps ovaca, a to je: Da li će i dalje da budu zabluđele ovčice, koje napuštene lutaju po gradskim ulicama kao „pašnjacima“ tražeći da im se vrati „Sedmak Čobanin“?
Preostalo zabluđelo drps ovaca „članstvo“ nikako da shvati i prihvati da su poslije novembarske upotrebe, a koja nije donijela očekivane rezultate, ostali potpuno sami i, naravno, (od)bačeni od svoga političkog „Čobanina“, doduše još neko vrijeme najvećeg farmera u državi im Gori Crnoj!
Vidjelo se to na primjerima njegovoga odsustvovanja da bude zajedno sa svojim sve malobrojnijim pristašama zvanim protestantima!
A prave mu i nepredviđeni trošak! Donose mu veću političku štetu, posebno na međunarodnom planu! Dobrim dijelom utiču na (o)padajući lični ugled kod visokih evropskih zvaničnika zaduženih da razriješe političku krizu odnosno opstrukciju, koju „Sedmak Čobanin“ vrši u institucijama svoga trodecenijskog sistema, a koji mu se počeo dobrano raspadati od izbornog parlametarnog poraza sa kraja avgusta 2020. godine!
Skoro će dvije godine od kada patri(j)ote, domoljubi, komite, suverenisti i nekolike (ne)vladine organizacije pokušavaju da okupljanjem na protestima svojim pomognu da se vrati drps ovaca stari politički sistem ili makar privremeno ublaži, kad već ne može da se (za)ustavi, sve snažnije ljuljanje fotelje njihovog, za euriće, „mnogo voljenog“ odlazećeg „predsjednika svih građana“!
Naravno da je politički „Sedmak Čobanin“ pokušao na sve načine da se (ne)kako domogne iole svog relaksiranijeg političkog položaja i donekle popravi svoj predsjednički (u)gled u očima evropsko-američkih političkih zvaničnika!
Lično i odrečno ne prisustvujući protestnom okupljanju njegovih „čuvara institucija“ i ujedno njegove političke i predsjedničke pozicije on je pribjegao, iako vrlo providno, da sjedi na dvije stolice osluškujući šta mu čini veću korist ili da ih verbalno i dalje kao podržava ili da im konačno svojim odsustvom stavi do znanja da na njih više nema što računati, jer su beskorisni odnosno politički veoma štetni i potpuno isluženi!
Svojom sve slabijom i rjeđom iz „kabineta“ pruženom verbalnom podrškom politički „Sedmak Čobanin“ čini konačan otklon od „protestanata“, a koji kao zabluđele ovčice i dalje tumaraju danju i noću po uli(či)cama glavnoga grada sve tobože čuvajući institucije njegovoga sistema!
Stvarajući privid da „traži rješenje“ za izlazak iz političke krize on pravi opstrukciju svojom verbalnom podrškom, koju i iz svoga „kabineta“ pruža „protestantima“ odbacujući svaku vrstu odgovornosti za takav način javnog djelovanja! Takođe, odbacujući predlog parlamentarne većine da se predloženi mandatar izabere, a Skupštini Crne Gore da se „skrati mandat“ čini još veću opstrukciju, i ujedno krši Ustav i zakone njegove „pravne“ države!
Ma, tobože se trudi i pokušava da ih urazumi da mu ne nanesu još više štete, jer očigledno da od koristi nijesu nikakve! Postali su prava balast na unutrašnjem i spoljnom planu, iako hoće da se predstave kao „građanski pokret“ pod imenom „Ima nas“ sa kamenicama i flašama na zgradu Skupštine, kao visok stepen njihovog postignutog demokratskog društveno-političkog i kulturnog razvoja! Da li je moguće u EU ući bacajući se kamenicama na institucije sistema, a imati takvog „predsjednika svih građana“,koji stoji iza njih i javno ih uintervjuima podržava, iako odbija da bude prisutan na njihovim građanskim protestima?
A „protestanti“ odnosno dokone bundžije već najavljuju još „veće“ odnosno „masovnije-brojnije proteste i blokade saobraćajnica tipa odnosno „standarda“ ne tako davnih „belvederskih događaja“! Da li im može biti i hoće li ih ovoga puta svojim prisustvom udostojiti njihov „predsjednik svih građana“?
