Piše: Luka Tapušković
Postojale su dvije slike Crne Gore tog 4. septembra. Prva slika je u Podgorici. Doček Patrijarha na skupu ispred sabornog hrama Hristovog vaskrsenja. Veličanstvenom skupu. Ipak, i pored radosti, neki osjećaj nelagode. Malo, malo, pa se uzme telefon u ruke. Svi provjeravaju šta se dešava na Cetinju.
Tamo – druga slika. Razbijanje policijskog koridora, postavljanje barikada od šuta, guma, automobila. Neće, kažu, dozvoliti ustoličenje, vjerski obred. Jedni protestuju, drugi čekaju. Hoće li biti ustoličenja? Nema tog medija koji se te noći nije pratio, kao ni društvene mreže. Nije pratila samo Crna Gora, već i cijeli region. Jedan pogrešan potez – puče karambol na Cetinje… Stiže informacija, ustoličenje neće moći da se obezbijedi! 10 minuta nakon, eto Patrijarha. Biće ustoličenja.
I bilo ga je.
Ovih dana isplivavaju snimci gdje se osuđuju upravo ljudi koji su to ustoličenje i obezbijedili. I potpuni laici po ovim pitanjima znaju kako funkcioniše rad policije – dobiješ komandu i izvršiš je. Obzirom na činjenicu da je ustoličenje na Cetinju bio jedan jako specifičan momenat, ali i pored toga istorijski, zdrav razum nalaže da je bilo potrebno učiniti i prethodne pripreme. Na snimku se jasno čulo da ukoliko bi građani došli na Cetinje, navodno ta druga strana, a gdje su i jedni i drugi „policijski neobučeni“… Staneš. Razmisliš. Šta bi se desilo, ne daj Bože? Koliki je onda bio pritisak na te policijske funkcionere? Ili čak… Jesu li oni onda zaslužni ne samo za ustoličenje, već za cjelokupno očuvanje mira i stabilnosti u Crnoj Gori?
Akcija je sprovedena. Sačuvani su životi Patrijarha i Mitropolita, ali i svih u Crnoj Gori. Bogu hvala. Upravo tim policajcima se jedino možemo i zahvaliti što se ustoličenje desilo uz očuvanje stabilnosti i mira.
Danas se Knežević i Rakonjac satanizuju zbog svog operativnog rada prilikom pripreme akcije uoči ustoličenja od strane istih tih lica zbog kojih je takva akcija i morala biti sprovedena. Što je apsurdno u svemu tome, jedan od njih je čak i bivši predsjednik Savjeta za građansku kontrolu rada policije. Zeko ga zovu. E, takav jedan čovjek, upravo jedan od ljudi za koje javnost smatra da su inspiratori nereda, sad osuđuju snimak (navodno) Kneževića koji je svojim radom i akcijom, sačuvao mir u Crnoj Gori.
Što je najbolje u svemu ovome – od nas se traži da i mi to osudimo.
Ali nećemo. Jer ipak – ne sudi se herojima.
Tako je, u toj muci i tjeskobi, ispali su junaci. I mi treba na to da podsjećamo i budemo im zahvalni što se nije desila bruka.
Što su neki htjeli da se rugaju i sprdaju.
Oni su sami sačuvali naš obraz i sada još treba nekom da se pravdaju. Valjda smo se Bogu molili da se nađu takvi.
Nisam pročitao tekst nego koristim prostor da bih objanio neke stvari svima. Šta je to Američka prevara? Eto ovako to izgleda. Svi mediji u Srbiji su u vlasništvu fondova iz Amerike. Dogovor je bio da svi mediji pokrivaju samo dva kandidata, Vučića i Đilasa. Obadvojica su izdajnici i autokrate. Vučić je dobio od Stejt Departmenta dozvolu da zloupotrebljava medijski prostor a kako bi dobio na izborima u prvom krugu. Đilas je imao ulogu negativca koji bi obesmislio opoziciju. Vučić ima obavezu nakon izbora da proces priznavanja nezavisnosti Kosova ali i naknadno neprijateljstvo prema Rusiji odradi u roku od godinu dana. Kristofer Hil je stoga i čekao kraj izbora da bi se pojavio u Beogradu po prethodnom dogovoru sa Vučićem. Da bi uspješno obavio ovaj zadatak neophodno je srušiti srpske partije u Crnoj Gori i ponovo dovesti DPS i Đukanovića na vlast. Na taj način Vučić ima alibi da kaže kako se više nemože izdržati pod pritiscima sa zapada i okruženja te da je jedino ispravno da se povolji zapadu i prizna Kosovo i uvedu sankcije Rusiji. SNP je odradio posao za Vučića i vratio DPS na vlast. Ovo je dakle deseti put da službe Srbije oživljavaju već pokojnog Đukanovića. Niko i nikada u istoriji nije nanosio štetu srpskom narodu kao fukare iz Beograda. Koliko su samo naših ljudi satrli i zemlje naše pogubili ti nenormalni izrodi srbijsnski.