Piše: SIBIN
Prema Aristotelu, srednja klasa održava državu, bogati je kao i siromašni jednako uništavaju.
Alenka Zupančić zaključuje nešto dragocjeno: „Siromašni čine sve da bogati budu još bogatiji.“
Da, pogledajmo te neto-teškaše koje je stvorio globalni kapitalizam: oni su tipovi sa uvrnutom biografijom, bez ikakvog zanimanja, asocijalni i pifičavi i od djevojaka nezapaženi u mladosti programeri iz podruma (Gejts, Mask), koji su prekonoć postali vlasnici planetarno moćnih i uticajnih korporacija. Koje, svakako, rade u ime napretka čovječanstva, pa će Ilon pazariti Twiter kako bi ga oslobodio cenzure.
No, ostaje činjenica da je jedan čovjek vlasnik platforme na kojoj se razmjenjuju intelektualni uvidi, od politike do drugih društvenih fenomena, tu se vode debate, razmjenjuju mišljenja, podrivaju zvanične vlasti, upražnjava sloboda da se svakom skreše u brk..
Mladi su mahom prekarni radnici, surferi, bez stalnog zaposlenja, oni jure za novim iskustvima i sebe iznajmljuju tržištu rada koje nema nikakvu odgovornost za njih, prodajući im ideološku priču da je to, u stvari, novi način slobodnog življenja.
Između ostalog, i zbog ovog narastajućeg trenda, Negri je imao pravo kad je pokazao srednji prst u pravcu sindikalaca koji su štrajkovali u nekom Italijanskom gradiću.
Bogatsvo ne kupuje samo rad, nego ga još i čini zabavnim, usputnim, svakom odgovarajućim, naročito se ističe rad od kuće, kad ni za šta, kapitalističkom vlasniku iznajmljujemo svoju privatnost, kuću, usled čega porodica postaje nešto nalik porodicama koje su u vlasništu posjedovale kafanu, sve dok ih ista nije pretvorila u duh birtije i propasti.
Bez srednje klase nema ni politike ni kulture, znao je to i Perikle kao i naše političke kvazielite!
