Piše: SIBIN
U knjižici izuzetno zahtijevnoj za čitanje, u pitanju su „Dve rasprave“, Kjerkegor tvrdi kako je Sokrat preteča – Hrista.
Iscrpno razrađuje razliku između – Apostola i genija.
„Genije se rađa.“ U drugom slučaju „Apostol je čovek koga Bog određuje i poziva, šalje ga sa nekim nalogom.“
No, ipak, Kjerkegor, koji nije filozof ni potpun teolog, sebe razumije kao „privatnog mislioca“, piše i ovo: „Odgovaram: ubili su ga jer ništa nije tražio za sebe.“
Šta bi, dakle, Gospod mogao tražiti za sebe? Osim da se čovjek na svom putu neprestano samopopravlja, uviđajući sve nedostatke kojim je opterećen.
To je praktikovao Sokrat: starao se o sebi, i to uvijek učio druge da čine.
Zaista: ukoliko ne zagospodarimo sobom, olako se dogodi da počnemo tiranisati druge.
Zato, a to Grci i pokazuju, naš put jeste beskrajan, međutim, ne znači nipošto da je raznolik! Mogao bi biti u trudu duha da ne čini što ne zna, budući da ta djela neće biti njegova, njego će on sav biti pod njima.
HRISTOS SE RODI!
