DPS gubi izbore, jedina karta na koju igra je Milojko Spajić!

Piše: Predrag Petrović

Dvadeset pet godina u Crnoj Gori je predsjednika birala mafija sa svojim prljavim novcem. Sve je počelo na predsjedničkim izborima 1997. godine i famoznih preko 17.000 promjena u biračkom spisku između dva kruga izbora, pa sve do glasanja do iznemoglosti, do pet ujutru.

Istorijske promjene od tridesetog avgusta su porazile model izbora predsjednika uz pomoć mafije i zato DPS sa satelitima ovih dana traži kandidata koji će pristati da izgubi umjesto Mila Đukanovića.

Da li će to biti Milica Pejanović Đurišić, koja je još od 2018. godine podižena sa rezervne klupe da se zagrijava ili će ,,freški“ Ivan Vuković prihvatiti da prizna poraz u društvu ,,malog od palube“ i pojavi se na bini, na kojoj su se za vrijeme DPS-a ,,izguravani“ predsjednici?

DPS je digao ruke od pobjede svog kandidata ali zato uveliko radi na pripremi i oblikovanju rezervnog kandidata, po svojoj mjeri, a za građane prevarnog kandidata u liku Milojko Spajića.
Milojko Spajić je idealan kandidat koji treba da poništi sve tekovine od tridesetog avgusta, a to je do sada više puta pokazao spreman i sposoban da uradi.

Došao je u Crnu Goru tridesetak dana pred avgustovske izbore 2020. godine i prijavio boravak na kauču Ratka Mitrovića odakle je, sa kupljenom povratnom avionskom kartom, čekao ishod izbora.

Prije imenovanja na funkciju ministra 02.12.2020. godine za medije je izjavio da je osjetio ogromnu nepravdu nakon što je usvojen Zakon o slobodi vjeroispovijesti nakon čega je odlučio da se vrati u Crnu Goru, prvenstveno zbog mitropolita Amfilohija, a kasnije je upoznao premijera Zdravka Krivokapića za kojeg je tada tvrdio da je najmoralniji čovjek kojeg je upoznao.
Sve što je tada izjavio pogazio je vrlo brzo. Odigrao je nečasnu ulogu u sprečavanju potpisivanja Temeljnog ugovora na Saboru SPC u maju 2021. godine čime je grubo pogazio amanet mitropolita Amfilohija. Potom je ,,najmoralnijeg čovjeka“ odbacio istog momenta kada je izgubio premijersko mjesto.

Postoji ogromna sličnost između Mila Đukanovića i Milojka Spajića, samo što izdaje, prevare i sklonost korupciji Milojko radi mnogo brže jer naučene lekcije od svog političkog idola realizuje bez zadrške.

Spajić se, kao i Đukanović, odrekao svih onih sa kojima se na početku svoje političke karijere divio i kleo im se na odanost i vjernost. Spajić mitropolita Amfilohija i Krivokapića, kao nekad Milo Miloševića i Bulatovića .

Na ekonomskom planu skoro identične populističke poruke, Đukanović je obećavao u jednom mandatu 40.000 novih radnih mjesta, a Spajić prosječnu platu od preko 1.000 evra.

Đukanović je prekršio Ustav ne dodjelujući mandat Lekiću a Spajić najavljuje da ako postane predsjednik neće dati mandat onome ko ne bude htio da sprovodi njegov ekonomski program.

Slićnosti Đukanovića i Spajića nijesu slučajne, njihov zajednički imenitelj je antisrpstvo i neprihvatanje uklanjanja barijera za pomirenje Srba i Crnogoraca.

Oni, krijući se pod kišobranom neke građanštine, šire podjele a sve sa samo jednim ciljem da politički i ekonomski profitiraju.

Došlo je vrijeme kada Crna Gora mora odbaciti politike i ličnosti oličene u likovima sijamskih blizanaca Đukanovića i Spajića.

Crna Gora konačno mora dobiti predsjednika koji će biti pravo lice naroda, predsjednika kojeg neće birati mafija niti će morati lojalnost interesima centara moći dokazivati selfijima sa Eskobarom, Bilčikom, Piculom…

Crnoj Gori je potreban predsjednik čovjek, gospodin, a takav je kandidat naroda Andrija Mandić.

Kada za nekoga u Crnoj Gori kažu da je rođeni gospodin onda se misli da je lijep i stasom i glasom.

Andrija Mandić je oličenje produhovljenosti, odnosno oboženosti! Andrija je čovjek koji poštuje prijatelje, na ispruženu ruku odgovara rukom i čovjek kojem je najvažnija lična karta – njegova porodica i običan čovjek, a ne građanista.