Piše: Saša Dr. Đurović

Dunuo vjetar na morE, ama i na kontinent. I na sEver, ali to i nije neka novina kad grune zimi, ama i na more umije da ga mune. I sve je to ok, dešavalo se i ranije. Padne po koje drvo krošnja prekrije kakav auto ili kamion, i to je vijest. A onda na nivou humoreske, veli vijest da je vEtar potopio brod CG mornarice?! VEtar ga porinuo?

Desantni brod minopolagač crnogorske ratne mornarice!? UbiVen.

Ne od strane neprijateljske vatre nego od strane Vetra! Šereta..

Pa kako bi mu, brodu tom, tek kakva kučka agreeesorska da je nagnala na mare Adriaticum u CG, doakala?! Ne bi ni MAD mimi karadžić sa mitrom u mišićavih rukaH pomogao! Na palubi mimi MAD razdrljene smb košulje sa sve brčinama sučenijem! I obrvom podignutom, uperenom ka Durmitoru, čeličnome krilu!

‘Oću reć sledeće, iako „ jedan od jačih američkih ljudi na BalkanU“ (pretenciozno mi se pretjerano daje na značaju) bio sam svojedobno, kad je bilo izvjesno da će CG u nato, na fonu referenduma kao optimuma oko ulaska u tu udrugu. Poštujući upravo elementarna načela demokratije, većinskog odlučivanja, zagovarao sam, najkonkretnije, tu tezu. Ali neznavenici iz tadašnje vlasti nijesu znali mnogo toga, ČAK ni malu politiku. Pa ni elemantarne postulate koji se tiču referendumskog izjašnjavanja. A prvi glasi ovako -Vlast raspisuje referendum i po pravilu je referendumska „volja“ volja vlasti.

No, opet, to je bila vlast koja se razumjela u krkanluk, kad je džabe pogotovo. Feferendum experti, nastavljači jagnjećih brigada, znali su tačno uz šta i koliko feferona ide.

Uz plodove tora kol’ko feferona!

Uz plodove mora pomanje.

Osim ako su u teglU, onda se metala ruka, po navici.

Tako im armade. Oops, ramade.

O referendumu već, nijesu znali mnogo, vođeni neukim i duducima, u sprezi sa vajnim analitičarima i navijačima koji su im davali gasa. I tako, neuki i naopako naučeni oni su odbi(ja)li mogućnost referenduma promptno.

A CG bi ušla u nato i referendumski jer bi se „nategnulo“ procenata koliko bi trebalo. Baš kao što je bilo onda kad je bilo -za da ili za ne- ( dramski zaplet s logičkom greškom ) oko suvereniteta. Da je trebalo 60% za –za-, nagnalo bi se, sadžgalo bi se, što rek’o velja ilić.

Ovako se dobilo šta? Privid ušuškanosti jer, kad bi Crnu Goru, hipotetički, napala neka kučka agreeesorska, saveznici bi je branili kao što brane Ukrajinu. Grgale bi se pare raznim mimi belim or’o-ima i sličnim veteranima dps-a. A ni vatrena retorika ne bi izostala. I to bi bila žrtva.

Wictim of love

I opet, ako jedan vEtar, ubiVa čelična krila naše armije, čelična peraja, ok..  kakva li je to tek bila silesija? Ako ubiVa brod mornarice vEtar mio.. Onda bi je i onaj iz Kusturicinog filma, što čarlija ‘nako mio, poljuljao.. No, domovina se brani ljepotom, i.. solarnim panelima. Da je toplo uz guz i da fino apsorbuje. Ljubav. Preko k(o)rova.

Tagovi